BELLA

Part 4

Brzo je legla u krevet i pravila se da spava.Kada joj je mama ušla u sobu,probudila se i glumila da je pospana.

Mama:"Brzo,Bella.Nešto strašno se dogodilo.Požuri na trg."

Bella:"Oke,oke evo me."

Svi su se okupili na trgu.Belli je srce tuklo sto na sat.Mislila je o tome što bi se dogodilo da ju otkriju.Da svi saznaju da je prekršila zakon.Zakoni su bili vrlo strogi,nisu dopuštali nikakav kontakt s vukodlacima.Gledala je oko sebe nervozno.Stari Vincet je rekao da se dogodilo nešto grozno,ali da neće poduzeti ništa.Svi su ga gledali u čudu.Rekao je još da će napraviti nešto jedino ako to ode korak dalje.Bella je gledala u Starog Vinceta,kao da ga sluša,ali bila je odstuna duhom.Mislila je na Jacoba i onaj zagrljaj.Bio je tako topao.Njoj je to bilo čudno jer vampiri imaju hladnu kožu,hladnu kao led.Nemaju topline na svom tijelu,iako im to ne smeta,Belli je sama pomisao na to bila strašna.Bilu su hladni,nisu osjećali skoro ništa...Na sreću nisu otkrili tko je to napravio.Belli je biloo mnogo lakše.Sljedeću noć opet su se sastali,i tako svaku noć jedno godinu dana.Vrijeme je brzo prolazilo.Na svoj rođendan Bella je doznala groznu vijest.Uskoro je bližila pomrčina.Jedino vrijeme kada vampiri po danu mogu napadati ljude.Jedini problem bili su vukodlaci.Noć prije tog velikog dana dogodit će se bitka.Jedna od mnogih u ovom ratu koji traje stoljećima.Dan se bližio.Ostalo je još tri dana do pomrčine.Što znači još dva dana prije velike bitke.Bella se nije mogla boriti.Ne zbog toga što nije bila sposobna.Bila je vampir koji bi bez problema mogao sam svladati preko 20 vukodlaka.Bila je poseba,snažna,vejrojatno uz vježbu i volju mogla bi biti najsnažniji vampir.U njoj je bilo nešto drugačije,i to nešto drugačije bilo je ono što se svidjelo Jacobu.I on je bio poput nje...bili su dosta slični i to ih je još više spajalo.Vrijeme do pomrčine prolazilo je sporije nego inače.Minute kao da su bile sati...Iako nije htjela da taj dan dođe,nešto u njoj joj je govorilo da će taj dan biti dobar.I došao je...Poznato okupljanje bilo je danas mnogo kraće.Čim je dan izgorio vojska vampira dolazila je s jedne strane,a vojska vukodlaka s druge.Skroz na kraju tih velikih grupa hodali su Bella i Jacob.Tužni zbog ovoga što se događa.Bella je opet osjetila ono...oči su joj postajale sve svjetlije i sve su više nalikovale na neko staklo.Jacob je to vidio.Znao je da što god da Bella sad napravio bit će pritiv njezine volje.Zadnji se transformirao.Borba je počela.Krvi je bila posvuda...Već je bilo mrtvih a tek je počelo.Bella je kružila oko jednog vukodlaka.Izmicala se brzniom svjetlosti njegom ogromnim kanđama.Na kraju se bacila na njega.Izgrizla ga je...nakon što je izgubio puno krvi,vrati se u ljudski oblik.Zatim ga ponovno ugrizla i to je bio njegov kraj.Jacob je također ubio jednog vampira...Prošli su jedan kraj drugoga i pogledali se.Vratile su se one tamno plave oči.Dok nitko nije gledao iskrali su se iz bitke.Od tolike gužve ne livadi nitko nije ni primjetio da ih nema.Mržnje ih je vodila u pobjedu nisu se na ništa drugo obazirali.Sakrili su se iza velikog kamena.Znali su da ne žele ovo,ne žele rat...

Jacob:"Bella,imam ideju."

Bella:"Koju?"

Jacob:"Jel se sjećaš što se dogodilo kad smo se zagrlili."

Bella:"Da,sjećam se.Svi su odmah poludili."

Jacob:"Možda tako bude i ovaj put."

Bella:"Kažeš da se opet trebamo zagrliti."

Jacob:"Ne."

Bella"Nego..."

Jacob je približio svoje lice njenom.Gledali su se par sekudni,a zatim poljubili.Opet se dogodilo isto kao i sa zagrljajem.No ovog puta je bilo gore.Munja je opalili točno između ove dvije skupine.Vatra se u sekundi proširila cijelom livadom.Al samo je odvojila njihove gradove.Na pola livade.Nije se više širila.Samo ih je odvojila.Kao da ni ona ne želi rat.Bila je prevruća čak i da vampiri pređu kroz nju,a njima inače to ni malo ne smeta.Kada su je počeli gasiti kako bi se bitka nastavila s neba je pala još jedna munja,opalila je na isto mjesto.No to se inače ne događa.Vatra je postajala jača i viša.Nije dopuštala nikome da ju prijeđe,ili ugasi.Bella i Jacob su to promatrali s oduševljenjem,držeći se za ruke.Pogledali su se još jednom i opet poljubiti.Prvi predci su pogledali u tom smijeru,no u zadnji čaš njih dvoje su se uspjeli skariti iza kamena.Počela je padati kiša,no ona nije gasila vatru već želju za bitkom.Svi su povukli u svoj grad i odlučili da će ove godine prvi put u njihovom povijesti morati dijeliti taj dan,morat će djeliti pomrčinu,dan posvećen ovim vrstama i njihovoj želji za ubijanjem...

Evo još jedan dio.Nadam se da je dobar.Kao uvijek oprostite na pravopisnim pogreškama.Nadam se da vam se sviđa... :)