Part 2

245 10 4
                                    

Oprostite na greškama😊

Kapljice su bile hladne I sveže, curile su sa  čvrstih I mokrih zidova podzemnog tunela. Dečak je trčao veoma brzo, stalno misleći o posledicama onoga što je uradio. Nije smeo. Ali opet, mesec je bio jači I preovladao njegovom životinjom koja se nalazila unutar njega. Zadihano je stao ispred ogromnih vrata, pokušavajući da smiri svoje disanje. Nije oklevao dugo, već je odmah ušao u prostpriju gde je bilo oko desetak 'ljudi'. Očima je prelazio po tim osobama, sve dok nije našao odgovarajuće. Visoki dečko, tamne ,braon kose skoro da je vukla na crnu, uzdignute I čvrste koji je bio I više nego dobro građjen sa jako izražajnom vilicom. Dečko se okrenuo prema njemu, uputivši mu zbunjen pogled.

"Theo?"  Dozvao ga je, približavajući mu se." Da li je sve uredu?" Pitao ga je stavljajući svoju ogromnu šaku na njegovo drhtavo I napeto rame. Osetio je kako je Theo napet I da ga nešto izjeda iznutra. Namrštio se te podignuo jednu obrvu. Theo je spustio glavu, grizući donju usnu te onda pogledao dečka.

"Ne Scott, ništa nije uredu." Na to se desetak ljudi počelo došaptavati, a jedna devojka, duge plave kose koja je bila u valovima im je prišla, ozbiljnog lice.

"Šta se tačno desilo Theo? Da nisi ugrizao nekog čoveka?" Devojka ga je upitala I već je znala odgovor. Jeste. Upravo se to desilo! Theo je počeo da prepliće prstima I da skrene pogled nije mogao. Scottove oči su naglo postale duboko crvene, pokazivajući nadmoć I snagu.

"Zar ti nismo rekli da ostaneš u kavezu? Trebao si da se kontrolišeš!" Scott je povisio glas te se odmakao od Thea. Nije hteo da bude napadan ili nešto, ali ovo se stvarno nije trebalo desiti. Ko je uopšte trebao da se pobrine za Thea?

"Znam, znam ali jednostavno nisam uspeo! Pobegao sam od te devojke kada sam shvatio šta sam uradio." Na to, Scottovo lice pobeli , a usta rašire u šoku.

"Još je to I devojka?!" Stavio je palac I kažiprst na koren svog nosa, blago ga masirajući. Nije mogao da veruje da jedan Omega može da bude toliki problem. Theo je blago klimnuo glavom, opet ne gledajući Scotta u oči.

"Šta se dešava?" U sobu su ušli dvoje momaka, Louis I Zayn. Njih dvojica su nerazdvojni I sve reše zajedno. Pa čak bi I delili devojku za jednu noći. Louis je pogledao Thea, koji se bukvalno skupio na msetu, ne gledajući nikoga. Znao je da je pogrešio, I da će se sada svašta izdešavati, ali je znao da je morao da nađe tu devojku I dovede je svom Alfi. Scottu.  Zayn je potapšao Thea po leđima te mu se osmehnuo.

"Št si sad uradio, Theo?"

"Ujeo devojku I ostavio ju u šumi." Na to se dovezao Scott I okrenuo glavu par puta. Zayn I Louis su se naglo uozbiljili naravno, niko u sobi osmim njih petoro nije smelo da progovori. Svi su ćutali I pažjivo posmatrali. Zayn se ispravio I smrtonosno pogledao u Thea.

"I? Šta će mo sad?" Upitao je Louis, češkajući se po glavi.

" A šta ti misliš, tupane? Huh? Idemo po nju " Devojka je rekla I slegnula ramenima.

"Anna, ne možemo tek tako da je nađemo. Možda je sad i pobegla negde daleko." Scott je razumno rekao, smišljajući dobar plan ali nije mogao sam. Trebao mu je mozak ovog čopora. Sada mu je trebao Stefan. Ali ko zna gde je on, verovatno luta po nekoj biblioteci ili jede picu. Anna je klimnula glavom, bacajući se u jednu fotelju.

"Pa? Onda ćemo sutra da je tražimo." Odgovorio je Louis te povukao Thea prema stolu gde mu je dao jedan prah, koji je trebao da posluži kao omamljivač . Theo je stavio kutijicu u ždep klimajući glavom. Scott ih je pogledao.

"Važi. Sada svi na spavanje, a ti Theo." Pokazao je prstom na smeđokosog, zelenokog dečka te zapretio istiim." Idi I probaj da se setiš kako ona izgleda I da saznaš koje." Na to se Teho široko nasmejao te rekao.

"Ja znam već ko je I kako izgleda." Mirno je rekao, na šta su svi u prostotiji zinuli. Oni su znali da je on glup, ali ovoliko....to im nije padalo na pamet. Anna je odjednom skočila sa fotelje, došla munjevito do njeg, te ga opalila pesnicom po sred nosa.

"I ti si je I pored toga ujeo? Da li ona zna ko si ti I da li te je uopšte videla?" Krenula je opet da ga opali po nosu, ali ju je sprečio Zayn, hvatajući je za tu ruku te ju spustio pored njenog tela. Pogledala ga je ljuto, ali čim su njegove plave oči zasvetlele, ona se smirila. Pogledala je prema Theo, očekivajući odgovor.

"Mislim da ne. Videla je samo moje ruke, ništa više. I da, ne zna ko sam." Protrljao je bolno mesto, psovajući joj sve po spisku. Anna je klimnula glavom, te se otrgla Zaynovom stisku svima im okretajući leđa I manekesnkim hodom otišla van iz sobe. Scott je udahnuo duboko te opet pogledao prema smešnom Theo.

"Ajde, svi na spavanje." Udario je dlanom od dlan te su svi izašli iz sobe. Scott je zatvorio vrata, razmišljajući o nepoznatoj devojci. Nije znao kako će sad biti, ali ju je morao nagovoriti da ostane u njegovom čoporu. Ako ništa, barem će se broj vukodlaka povećati.

********

Maila P.O.V.

Hitro sam ušla u kuću, zatvarajući vrata I izuvajući svoje previše blatnjave cipele.

"Jesi to ti, Malia?" Podigla sam glavu kada sam čula svog oca. Opsovala sam po ko zna koji put te mu odgovorila.

"Ja sam tata, odoh u sobu." Pojurila sam prema svojoj sobi, stiskajući zube I ranu od bolova. Ovo tako jebeno boli da ja nemam reči. Skroz sam zbunjena I dalje sam uplašena I imam osećaj kao da se raspadam. Ulazim u sobu te u kupatilo. Stanem ispred ogledala te skinem tkaninu sa rane, I pogledam u ranu. Ovo je tako odvratno I bolno. Uzimam brzopletobi brzo zavoje I neke sprejeve iz ormara te sedam na wc šolju.

"Aa!" Blago vrisnem kada krenem da čistim jako duboku ranu, nisam ni sigurna da li ovo treba da zašijem, uopšte! Zavežem zavoj oko ruke, te navučem novu majcu, dugih rukava preko sebe kako se ne bi videlo ovo.

Šta se upravo desilo? Moj mozak naprosto ne radi od prevelikog stresa a pred očima stalno vidim jedno te istu sliku. Čak me I glava boli od onog pada, I naprosto ne znam gde se nalazim.  Da nije ovo bilo kao, neko strašno iznanađenje od nekog? Ma ne...ne bih imala ovu ranu sada da jeste! I dalje sam u šoku, jer ovo nije stvarno. Možda sam sve umislila? Sigurno jesam. Uzimam pokrvač te se prekrijem I legnem na topao krevet. Kada se probudim, ovoga neće biti. Mora. Ja sve ovo sanjam I ovo je sve samo san.







Wolf's DenWhere stories live. Discover now