Ellie
"Kapetani su Tomlinson i Styles, izaberite si timove." profesor iz tjelesnog kaže bacajući Louisu crvenu loptu. Uhvati ju i kimne glavom.
Prvi sat smo imali isto tjelesni i radili smo neke vježbe, a drugi sat smo mogli odlučiti šta ćemo raditi. Većina ih je izabrala da igramo graničara iako neki nisu bili baš oduševljeni izborom, ali na kraju su se ipak složili.
"Ellie." začujem svoje ime i vidim kako mi Louis pokazuje da me izabrao.
Kada su izabrali igrače, raspodjelili smo se po dvorani i igrala je mogla započeti. Profesor je zazviždao i crvene lopte su počele letjeti. Nisam se ni snašla, a lopta me pogodila ravno u stražnjicu. Okrenem se i ugledam Harrya kako se smije.
"Oh, odjebi Harold." pokažem mu srednjak i čujem kako se zahihota. Izađem iz igre i sjednem na klupu koja je malo dalje od terena. Nakon par minuta mi se pridruži Harry.
"Bok El." gurne me laktom i nasmije se.
"Bok Harry, vidim da ni tebi ne ide graničar." odlučim ga malo zezati. Namršteno me pogleda, a onda se sarkastično nasmiješi.
"Namjerno sam ispao." slegne ramenima igrajući se sa prstima.
"Zašto?" zbunjeno upitam.
"Pa došao sam ti praviti društvo." zagrizem usnicu pokušavajući spriječiti svoj osmijeh. Ipak ne uspijem i na licu mi se pojavi osmijeh zbog kojeg se i Harry nasmije.
"Styles, White, ajmo u teren! Igramo još jednom!" profesor vikne sa drugog kraja dvorane i svi pogledi budu usmjereni prema nama. Neugodno se promeškoljim i ustanem sa klupe, a Harry za mnom.
U tom trenutku shvatim da smo Harry i ja jedini sjedili, a da su ostali stajali oko terena dok je igra trajala. Dok se polako približavam gomili učenika začujem došaptavanja o Harryu i meni. Ponajviše žensko društvo iako ima i par iz muškog.
"Nemoj ih slušati, samo su ljubomorne jer mi ne mogu biti prijateljice. Ah, ko ne bi bio ljubomoran, vidi kako sam zgodan." šapne mi, a ja prevrnem očima na njegovu umišljenost i nasmijem se. Naravno da se šali, on nije umišljen kao većina dečkiju u mom razredu. Zgodan je, ali se ne hvali s tim i zbog toga ga još više volim kao prijatelja.
(...)
"Jesi pitala Louisa?" Niall me upita. Izvadim knjige iz ormarića i zatvorim ga.
"Da, rekao je da ne može jer mora pomoći mami oko kolača zato što ima sutra rođendan." slegnem ramenima, a Niall se nasmije.
"Louis će peći kolače? Baš me zanima kako će to izgledati." prevrnem očima i udarim ga rukom u rame.
Pogledam u stranu i vidim Harrya kako nam prilazi.
"Gdje idete?" upita kada dođe do nas.
"Ma trebali smo ići na spoj u četvero, ali Ellie nema s nikim ići.. Tako da idemo samo Rosie i ja." Niall kaže i prebaci torbu preko ramena.
"Hej.. Pa um.. ja mogu ići sa Ellie, ako ona želi." pogleda me i nervozno se nasmiješi.
"Da, može." nasmijem se, a Harry odahne i prođe rukom kroz kosu.
"Jej!" Niall cikne, a Harry i ja ga iznenađeno pogledamo. "Nađemo se kod Harrya u sedam." veselo kaže i odskakuta do Rosie, prebaci ruku preko njenog ramena i zajedno uđu u kantinu.
"Ovaj.. Mi izlazimo samo kao prijatelji?" Harry upita i počeše se po stražnjem dijelu vrata.
"Pa.. da." kažem, a on kimne glavom.
"Okej, idem do kantine po sendvič, ideš samnom ili da ti kupim nešto?"
"Hoćeš mi kupiti sendvič?" upitam ga i gurnem ruke u džep jakne tražeći novce. "Zapravo ne moraš, nisam ponijela novce." kažem kada izvadim ruke iz džepa.
"Nema veze, ja ću ti kupiti." Harry kaže i okrene mi leđa hodajući prema kantini. Uhvatim ga za torbu i okrenem ga prema sebi.
"Nisam gladna." kažem i u tom trenutku mi stomak zakrulji. Harry se nasmije i odmahne glavom.
"Idem ti kupiti sendvič." kaže i nestane u hrpi učenika koji idu u kantinu.
(...)
Slušala sam dosadno predavanje povijesti dok sam žvakala sendvič koji mi je Harry kupio. Kupio je moj najdraži, sa šunkom, sirom i salatom. Ne znam kako je znao, ali vjerojatno mu je Niall rekao da volim taj.
Zagrizem komad sendviča i u tom trenutku začujem glas profesora.
"Gospođice White?" zaustavi predavanje i svi pogledi budu usmjereni prema meni.
"Hmm?" promrljam punih usta.
"Bacite taj sendvič." kaže dok lupka prstima po stolu.
"Ali.. Imam još malo." podignem sendvič i pokažem da mi je ostao još komadić.
"Rekao sam nešto, bacite sendvič." ponovi gubeći strpljenje. Zašto mi jednostavno ne dupusti da ga pojedem do kraja.
"Jel ga mogu izaći van pojesti?" upitam, a on prevrne očima.
"Ako izađete ne morate se ni vraćati." iznervirano kaže. Pogledam u sendvič pa u ostale učenike koji zainteresirano gledaju scenu očekujući šta ću napraviti.
"Ellie, ne." Louis pored mene šapne. Uzmem torbu sa klupe, sendvič sa stola i uputim se prema vratima.
"Vidimo se sutra." uzviknem i pošaljem mu zračni poljubac, a onda izađem iz učionice.
YOU ARE READING
The same place every night // |h.s|
Fanfiction"Vidimo se sutra?" pogledam ga. "U isto vrijeme." "Na istom mjestu." skočim sa krova,mahne mi i nastavi sjediti gledajući u zvijezde. Gledala sam ga, pitajući se osjeća li on isto što i ja. -Ellie White
