"Vidimo se sutra?" pogledam ga.
"U isto vrijeme."
"Na istom mjestu." skočim sa krova,mahne mi i nastavi sjediti gledajući u zvijezde.
Gledala sam ga, pitajući se osjeća li on isto što i ja. -Ellie White
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Veliki je odmor i sjedimo u kantini za našim stolom u lijevom kutu. Za svakim stolom je bila drugačija skupina učenika.
Oni popularni su sjedili u sredini kantine, matematičari su odmah do vrata kako bi prvi mogli izaći kada zvoni. Sportaši su zauzeli dva stola nasuprot onih popularnih. Učenici koji su stalno bili na mobitelima igrajući igrice su imali stol pokraj utičnica, a ostala skupina učenika je sjedila za preostalim stolovima.
Za našim stolom, Rosie svaki veliki odmor prepisuje zadaću tako da su njezine knjige uvijek razbacane po stolu pa se često prepiremo s njom jer nemamo mjesta za staviti tacne sa hranom.
Harry i Niall se glupiraju i pričaju viceve pokušavajući nas nasmijati.
A Ryan i Louis se uvijek natječu tko će brže pojesti čokoladne kekse koje ponesu svaki put. Na kraju se uvijek posvađaju da je jedan od njih varao, ali se brzo pomire.
Harry i Niall su prije sjedili za popularnim stolom dok Harry i Abby nisu prekinuli. Za tim stolom je uvijek bila svađa i na kraju bi neko završio sa špagetama na glavi ili kavom na majici. Svađu bi najčešće izazvali Abby i Jack koji bi raspravljali koje popularniji od njih dvoje.
"Pa da, u petak." čujem kada se uključim u razgovor.
"Šta je u petak?" zbunjeno upitam mrljajući preostalu hranu u mom tanjuru.
"Pa jesmo se dogovorili da prespavate kod mene." Ryan napuči usnice.
"Ahaa, da." kažem prisjećajući se razgovora od jučer kada smo se dogovarali.
"E, jel izgledam pametno sada?" Harry nas upita stavljajući Ryanove naočale.
"Ne." Niall mu odgovori uzimajući naočale. A ja?"
"Ne, ti si uvijek glup." Harry mu se izbelji, uzme naočale i vrati ih Ryanu
"Oh, hvala ljubavi." Niall mu pošalje zračni poljubac, Harry ga uhvati i zaljepi si na obraz.
(...)
Lupkala sam noktima po stolu isčekivajući kad će zvoniti za kraj sata. Pogledam na veliki zidni sat, zvoni za deset minuta. Naslonim laktove na stol i uzdahnem.
"Šta ti je?" Louis šapne.
"Dosadno mi je."
"Pa prati nastavu."
Zakolutam očima na njegov odgovor. Začuje se kucanje na vratima, a nakon toga glasan smijeh.
"Profesorka, Turner je rekao da dođemo reći da sljedeći sat imamo s vama zato što on ide na neki sastanak." Harry proviri iza vrata i pogledom prođe po učionici tražeći Louisa i mene. Pogledi nam se spoje, a on se nasmije.
"Uredu, hvala Harry." profesorica kimne glavom i nastavi pisat definiciju na ploči.
"Profesorka koliko sam dobio iz ispita?" Niall upita i sjedne na njezinu stolicu dok pokušava naći svoj ispit.
"Dobio si 2, jedva."
"Jebeno!" vikne, on i Harry si daju pet rukom.
"Niall!" profesorica vikne.
"Uh, ispričavam se, izletio mi je od sreće."
"Niall jel to prva dvojka u ovoj godini?" Louis dobaci iz zadnje klupe zajebavajući ga. Moj pogled ostane na Harryu koji mi se smješka.
"I prva i zadnja." slegne ramenima.
"Jebiga." kaže, a profesorica ga upozoravajuće pogleda. Louis podigne ruke kao znak da se ispričava.
"Harry idemo?" Niall ga pogleda. On mu ne odgovori već nastavi zamišljeno gledati u mene. "Harry?" mahne mu rukom ispred očiju. Trgne se i sada su svi pogledi usmjereni prema njemu.
"Šta?" okrene se prema njemu, a onda prema Louisu pa ponovo prema Niallu.
"Pitao sam te jel idemo, ali si bio zauzet gledajući Ellie pa me nisi doživio." kaže mu. Njegovi obrazi poprime crvenu boju, a cijeli razred prasne u smijeh.
"Umm.. da, da idemo." pogleda sve u razredu osim mene i izađe, a za njim Niall. Nasmijem se kada se sjetim da mi je Harry jučer okrznuo usne svojima.
"Šta je smiješno?" Louis me pogleda.
"Ništa." odmahnem glavom uz osmijeh. "Baš ništa."
(...)
"Bok Harry." kažem kada sjednem pored njega. Zamišljeno lupka vilicom po tanjuru.
"Bok Ellie." tiho kaže i ostavi vilicu. Izvadi mobitel iz džepa i naglo ustane.
"Gdje su ostali-" moja rečenice ostane visjeti u zraku kada se Harry okrene i ode ne pogledavši me.
/nakon dva dana/
Harry i ja nismo pričali od onog kada je otišao bez pozdrava. Nije se ni pojavio kod Ryana u petak, a nije ni bio na našem mjestu na krovu.
Niall ga je zvao i pitao zašto nije došao kod Ryana, on mu je odbrusio i rekao da to nije njegova stvar i da ga ne zove zbog takvih gluposti.
Trenutno se nalazimo kod Louisa. Zvao nas je da dođemo kod njega jer je napravio kolače i želi da ih probamo. Nitko od nas nije pričao, Niall je bio naslonjen na zid i žvakao jednu žvaku već sat vremena.
Rosie je zamišljeno gledala kroz prozor i jela kolače, a nasuprot nje se nalazio Louis koji je sjedio naslonjen na ormar i crtao po bilježnici.
Ja sam sjedila na jastucima malo dalje od Nialla i listala časopis po deseti put. U sobi je bila tišina, jedino se čulo Ryanovo tipkanje po laptopu.
"Koji kurac?!" Ryan odjednom vikne i privuče našu pažnju. Makne pogled sa laptopa i pogleda u nas sa nedefiniranim izrazom lica. Louis prestane sa crtanjem i usmjeri pogled prema njemu.
"Ryan šta je bilo?" Niall se nagne na krevet dok zainteresirano gleda u njega.
