The same place every night // |h.s|

4. -We are not together-

Ellie

"Bok Ellie!" začujem Harryev glas kada sjednem pored njega na krov.

"Bok Harry." pozdravim ga. "Vidim da si danas dobro raspoložen."

"Da."

"Zašto si me jučer ignorirao?" znatiželjno ga upitam. Mislila sam da će me i danas ignorirati, ali iznenadila sam se kada me pozdravio. Čini se kao dobar dečko i htjela bi se sprijateljiti s njim.

"Ne zn-znam, bio sam ljut i razočaran..." tiho kaže.

"Žao mi je."

"Ne treba ti biti, bio sam glup i ludo zaljubljen u nju. Mislio sam da me voli, al-ali.." uzdahne. "..Izgleda da sam pogriješio."

Nisam znala šta da mu odgovorim, uzdahnula sam, a on je skrenuo pogled u stranu.

"Oprosti što te zamaram svojim problemima." prođe rukom kroz kosu.

"Uredu je." tiho mu odgovorim i nasmiješim se.

"Kako to da si počeo pričati sa mnom?" sramežljivo ga pitam. "Jer..ovaj.. Ti si popularan, a ja baš nisam i.. znaš.."

"Louis nam je jučer puno pričao o tebi, a i promatrao sam te na hodniku. Činila si se simpatična" slegne ramenima. Promatrao me na hodniku?

"Zašto si me promatrao?"

"Slatka si." jednostavno odgovori. Osjetim da sam se zacrvenila na Harryeve riječi i brzo prekrijem lice rukama, a onda začujem Harryev glasan smijeh.

Uhvati moje ruke i makne ih, kada vidi moje obraze nastavi se smijati.

"Hej! Nemoj se smijati!" udarim ga u rame.

"Oprosti" kaže pokušavajući zaustaviti svoj smijeh. "Ti si prva djevojka koja se zacrvenila na moje komplimente."

Pogledam ga. "Nisam se zacrvenila."

"Jesi."

"Nisam."

"Da, jesi."

"Ne, nisam."

"Dobro, dobro. Nisi." Harry preokrene očima, a onda se nasmiješi. Nastavimo sjediti u tišini, a Harry gleda u zvijezde i povremeno skrene pogled na mene.

"Harry, kako se zove onaj plavokosi dečko?

"Zašto? Sviđa ti se?!" uzbuđeno pita.

"Ne!" viknem. "Ne." ponovim tiše.

"Nego?" zbunjeno me upita.

"Samo me zanima me kako se zove."

"To je Niall, moj najbolji prijatelj." nasmiješeno kaže. Kimnem glavom i pogledam u mobitel, imam deset propuštenih poziva od Rosie.

"Moram ići." zakopčam jaknu i uzmem mobitel. "Vidimo se sutra?"

"Na istom mjestu."

"U isto vrijeme." kažem i skočim sa krova. Mahne mi i nastavi sjediti gledajući u zvijezde.

(...)

"Ellie! Hej!" začujem Louisov glas, okrenem se i vidim kako mi pokazuju da dođem do njega.

"Bok Louis." kažem kada dođem do njega. Stavim torbu na pod i sjednem pored njega.

"Jel prvi sat imamo kemiju?"

Kimnem glavom i naslonim se na njega.

"Harry! Harry! Slikaj! Slikaj, brzo!" začujem Niallov glas, a onda vidim Harrya sa mobitelom kako slika mene i Louisa. Prekrijem lice rukama.

"Jebote Harry, mutno je." Niall kaže kada vidi sliku.

"A u kura-"

Louis ga prekine. "Rekao sam vam da nismo zajedno."

"Da, da, da."

"Šta imate prvi sat?" Louis pita Harrya.

"Mislim da imamo kemiju. Niall jel imamo?"

"A baš ja znam." Niall odmahne rukom.

"Mi imamo isto kemiju." kažem.

"Mislim da imamo s vama, zato što je ovaj naš bolestan, ne znam. "

"Ajde Niall idemo zajebavat nekoga." Harry ga povuče za ruku.

"Zar nemate vi nastavu?" podignem obrvu.

"Jebeš to, bili smo jučer.." Harry slegne ramenima. "Ajde Niall, jel čekaš pozivnicu?!" vikne. Okrene se i krene hodati prema ormariću. Niall nam mahne i potrči za njim.

(...)

"Dosadno mi je." šapnem Louisu.

"I meni isto."

"E imam čokoladu, oćemo?" podignem obrvu.

"Ajde daj."

Uzmem torbu sa poda i izvadim čokoladu, otvorim ju i stavim na stol.

"Stavi par knjiga da ne vidi." kaže i nabaca knjige ispred čokolade.

"Ellie?" neko šapne iza mene. Okrenem se i vidim Nicka.

"A šta to vas dvoje radite?"

"Ništa.." Louis i ja u isto vrijeme kažemo.

"Jedete, a?" nasloni laktove na stol.

"Ne.." opet u isto vrijeme kažemo pa se Louis počne smijati i slučajno ispljune komadić čokolade na stol.

"Ne jedete kao?" Nick sarkastično kaže. Louis ustane sa stolice i baci se na pod.

"Šta radiš ti? Pereš pod?" lagano ga udarim nogom.

"Ne, idem uzet maramice iz Alexove torbe." počne puzati po podu do treće klupe gdje je sjedio Alex. On je pratio nastavu tako da nije ni primijetio da mu je Louis uzeo maramice.

"Evo ih!" počne mahati s njima i sjedne natrag na svoje mjesto.

"Zašto si nisi kupio maramice?"

"Pa skupe su. Bolje da si za te novce kupim žvaku." prevrne očima.

"White, Tomlinson! Malo tiše tamo iza!" profesorica vikne. Louis kimne glavom i ona nastavi pisati po ploči.

"Daj mi te čokolade." Nick se ponovo javi iza nas.

"A ima još malo."

"Daj malo ili cinkam da jedete pod satom." nabaci smješak na lice.

"Joj dobro, evo ti." pružim mu komadić čokolade, a on se zadovoljno nasmiješi.

"Ej, Louis! Za koliko zvoni?" pitam.

Izvadi mobitel iz džepa. "Za deset minuta." prevrnem očima.

"Tko želi pokušati riješiti ovaj zanimljivi zadatak iz kemije?" profesorica pita.

"Evo, ja ću!" Jack se ustane i krene prema ploči. Profesorica kimne glavom i pruži mu kredu. Jack ostavi kredu na stolu, uzme spužvu i obriše zadatak sa ploče.

Svi se počnu smijati dok ga profesorica ljutito gleda. Jack joj namigne i samouvjereno sjedne na svoje mjesto.

"Jel misliš da će ga poslati kod ravnatelja?" Louis pita.

"Ne znam, mislim da će ga samo upisati" slegnem ramenima.

Napokon zazvoni i zajedno sa Louisom izađem iz razreda. Ostavim knjige u ormariću i sjednem na stepenice.