Coach

Šesti dio/ Hate is a strong word

Ponekad je dovoljan samo jedan pogled da zaiskri želju za životom u našim praznim, neispunjeinim danima, mjesecima i godinama. Da pobijedi svaku mračnu misao koja je prošla našim umom i ostavila traga u našim postpucima.

Taj jedan zelenooki pogled, čvrst i potporan, no ujedno slomljen, prazan i krhak učinio je da u Talii probudi interesovanje, želju za nečim višim, želju za nečime što nikada nije mogla ni pomisliti.

Izvještačena službenost je napustila mladog trenera  sada presvučenog u tamni, košarkaški šorc koji je otkrivao muževnost njegovih potkoljenica i crnu, veoma neprofesionalno usku potkošulju na kojoj su se precizno iscrtavale linije zarađene napornim radom u teretani. Blijeda koža izgledala je veličanstveno u doticaju sa odsjejm sunca koji se provlačio kroz prozore zaštićene željeznim mrežama. Bila je gotovo nerpihvatljivo prelijepa, naizgled nježna i meka. Bljedoća joj je odavala čar misterioznosti, nadahnuta glatkoćom mermera. I upravo to je bilo ono što je isticalo mladića kovrdžave kose koji je potpunu pažnju pridavao posmatranju kretnji koje su izvršavale amaterke u sali.

Savršen kontrast gotovo mliječnoj koži davale su purpurne, izdužene usne često zarobljene među bisernim zubima. No, nedvojbeno, pobjedu su odnijele snene, zelene oči koje su odavale dojam tmine i usamljenosti, neizliječene tuge i neprimjetnog straha.

Njegova ljepota oduzimala je dah, privlačila poglede onih od kojih se to najmanje očekivalo tako izazivajući potpunu pometnju među saigračicama. Bilo je potrebno da neko pazi na igru, da neko zna šta radi, a taj neko hodao je uzduž bijele linije, svojim očima precizno upijajući pokrete, postupke, izraze lica, doticaje s loptom, kratke kontakte sa saigračicama. Ali, onaj ko je trebao pratiti, nije.

Taliin pogled je, kako je ona mislila, neprimjetno lutao preko smeđih, plavih i crnih kosa sve do one koju je i tražila. Kovrdže su joj bole oči dok je u paralelnom stavu dočekivala lopte. Prelamala je pogled preko njegovog lica, fokusirala se na oči koje je osvojiše od prvog trena kada je ugledala zelenu šarenicu. Postojalo je nešto što ju je nekontrolisano vuklo prema Harry'u, njegovoj osobenosti. Jačina sile koja ju odvlačila od onoga što je uvijek voljela raditi ka nečem novom i nepoznatom bila je neobjašnjiva i neočekivana, u potpunosti neočekivana. Bojala je se. Strah joj se tako jako uvlačio u kosti da je pomislila kako će nekoliko puta pkleknuti i sjesti na klupu što nikada nije radila. Postajala je umorna, ruke su joj djelovale mlitavo u doticaju sa profinjenom loptom od skaja. I bila je sigurna da su svi to primijetili, jedino je još sebe uvjeravala da to nije istina.

Hannah i Maria nehotice su je promatrale i čudile se novopečenom ponašanju njihove povučene prijateljice. Nisu to mogle objasniti, ali vidjeti Taliu zainteresiranu za pripadnika muškog spola bilo je nešto na što nisu navikle očekivati od nje. Svako malo gledale su njene promašaje i slabe serve. I znale su. Osjećale.

Glasan udarac dlana o dlan prolomio se salom što je natjeralo sve djevojke da se ukipe u mjestu i pažljivo slušaju šta to trener ima za reći. Nikada nije vladala ovakva tišina tijekom treninga. Savršena. Sve oči bile su usmjerene na Harry'a čiji su koraci pravili eho usred sale. Parket je škripao pod njegovim naizgled skupim tenisicama.
- Ovako. Znam da niste navikle da vas gleda nepoznat par očiju kakav je moj i da sam veoma interesantan jer sam novi ovdje, ali isto tako znam da niste ovako neskladne i u pokretima i u komunikaciji. Gledao sam snimke vaših utakmica i naprosto uživao u skladnosti koju ste odavale. – zastao je na trenutak preletivši pogledom po ozbiljnim licima djevojaka koje su ga pozorno slušale. Zastao je na jednom. Taliinom.
 – Uživao sam u jačini osjećaja koje ste ispoljavale prema ovom sportu. U svakom veličanstvenom dodiru s loptom, precizno isplaniranom koraku, spretnom pokretu. Čarobirale ste na terenu. Izvodile magiju. I začarale mene. – osjećaj strahopoštovanja prema mladiću koji je stojao par metara od nje ispunio je Taliu takvom žestinom da su joj se trnci spuštali niz kralježnicu. Riječi koje su dopirale iz njegovih tankih usana zvučale su moćno i tako odgovarajuće. Preglasno je progutala pljuvačku ili je barem tako mislila jer je neprekidna tišina i dalje vladala salom.
- Ali, pogađa me to što svu tu magiju ne vidim sada i ovdje. – duboko udahnuvši, nastavio je. – Vaš trener bio je čudesan, čudesan čovjek! Poznavao sam ga i svakim danom se divio njegovoj predanosti vama i ovom veličanstvenom sportu. Bio sam shrvan kada su mi dojavili za nesreću. Uvjeren sam da me gledate sa gađenjem jer sam ga zamijenio ovako mlad i neiskusan. Uvjeren sam da me mrzite i da predstavljam vašeg neprijatelja, ali ja..
- Ne mrzimo vas. – govor je bio prekinut glasnom izjavom tihe djevojke. Njezin glas bio je oštar i nadglasao je dubinu Harry'evog. Sada su sve oči bile uprte u plavokosu, uvijek šutljivu djevojku. Uvijek samu izgubljenu u svojim mislima. Talia se nije obazirala na radoznalost svojih saigračica koje su je gledale kao nijemu osobu koja je nekim čudom uspjela progovoriti. Zanemarila je četiri para očiju koja su joj bola leđa. Jedine oči na koje se ona mogla fokusirati bile su šumsko-zelene.
- Niko vas ovdje ne mrzi. Nikome to nije ispisano na licu. Jedino što možete pročitati sa njih jeste puka radoznalost. Da, novi ste, ali to ne znači da će svaka lopta biti upućena prema vama. – nije bilo ustanovljeno da li je veća tišina zavladala kada je govorio Harry ili Talia. Oboje su djelovali nepoznato, djevojke su se, svaka pojedinačno, osjećale kao Kristofer Kolumbo. Osjećale su se kao da su u ova dva bića pronašle Ameriku.
- Da, slažem se sa Taliom. Niko vas ovdje ne mrzi. – začuo se Hannin glas. Čudna igra odbijanja pogleda kao ping pong loptice zavladao je treningom.
- Potrebni ste nam. Kvalifikacije se približavaju, a mi nismo uigrane. Potreban nam je trener. – Maria se nadovezala na izjave što je potaklo i druge djevojke da izgovore jednsotavvno „da“ u znak slaganja. Nagovještaj osmijeha pojavio se na Harry'evom licu dok je slušao podršku djevojaka.
- Vidite? Mržnja je velika riječ, veliko osjećanje. A niko od nas ga ne osjeća. Ne brinite, kada uradite nešto pogrešno budite sigurni da ćemo vam to dati do znanja. – mali kikot razvukao se među svima dok tišina ponovo nije zavladala.
- Hvala vam. Ovo mi puno znači. A sada... – ponovno škripanje Harry'evih patika odzvanjalo je salom dok je koračao prema Talii koja je upravo bila na servi.
- Imaš odličan servis Talia, ali položaj tvog tijela očitujem kao da želiš nekoga napasti, a ne udarati loptu.
- Ne znam da li ga je potrebno mijenjati, treneru. I sami ste rekli da je odličan, čemu potreba za mijenjanjem stava? – porbenost je nadglasala strahopoštovanje prema Harry'u na što se on lagano nasmijao.
- Samo ćemo isprobati. Nove taktike, novi pokušaji, jednostavno, da vidimo šta funkcioniše najbolje. Naime, pokušaj loptu baciti malo više, a dlan kojim udaraš ispravi i zategni. – uhvativši je za ramena, pomjerio ju je tako da joj je lijeva noga bila izbačena i blago savijena u koljenu. Desni dlan je uzeo u svoj i polako joj raširio prste i zategnuo ga.
- Sada, pokušaj iz savijenih koljena baciti loptu najviše što možeš i snažno je udariti. – svi su posmatrali malu poduku sa ogromnim interesovanjem. Mislili su da Talia ne može postati bolja nego što jeste, ali očito je novi trener imao posebne planove s njom. Talia ga je poslušala i uradila tačno onako kako joj je rekao. I zaista, lopta je prionula uz njen zategnuti dlan kao doticaj sa svilom i odletjela je preko cijele sale udarivši tačno na bijelu liniju koja je označavala ivicu terena.
- Vidiš? Preciznost je ključ igre. Potrebno je samo udariti na pravo mjesto i poeni su vaši. Hajde, da vas vidim kako igrate. Najbolje što možete. – i samo tako, uputio je posljednji osmijeh Talii i vratio se na mjesto posmatrača.

***

- Misliš da se poznaju?
- Sigurna sam da je bilo nešto među njima.
- Jeste vidjeli kako joj je uzeo dlan? Apsolutno mu je nekada pripadao.
- Osmijeh koji joj je dao ne može biti nevin.

Potreban je samo jedan trenutak, samo jedan mali događaj da pokrene lavinu šaputanja i komentara. Talia je znala da pričaju o njoj, naravno da pričaju o njoj, ali nije ju bilo briga. Postoji mnogo važnijih situacija u životu od običnih tračeva neiskusnih djevojaka. Ne, nisu bile ljubomorne ili zavidne, nisu imale sredstvo na koje bi bile. Talia je bila samo olupina, zahrđala i crna, a Harry anđeo na zemlji. On je bio taj na kojeg su ljubomorne.
- Ako ste završile sa kokodakanjem, možete se vratiti svojim životima. – Maria je kao i uvijek bila zaštitnički nastrojena tako učiivši da zamre i posljednji šapat.
- Koje kokoške ne vjerujem. – Hannah je zakolutala očima i zalupila svoj ormarić.
- Ne trebate se truditi, ne smeta mi. – jedino na šta je mogla razmišljati je nova prilika za razgovor sa Harry'em. Htjela ga je bolje upoznati. Htjela je znati šta se to krije iza tužnih, praznih očiju.
- Da, ali smeta nama. Najviše mrzim kada ljudi ne znaju gledati svoja posla i živiti svoj život.
- Da, znam. Moram ići. Vidimo se. – Talia je brzo pokupila odjeću i izletjela je van iz svlačionice ne bi li sustigla Harry'a. Ni sama nije znala od kud silno interesovanje za mladića kojeg je tek upoznala, ali kao što je već ustanovila, postojalo je nešto u njemu što ju je privlačilo nemoguće jako. Dotrčala je do njegove kancelarije i vidjela da je zaključana. Nastavila je trčati kroz hodnike sve do izlaza. Jedino što je uspjela vidjeti bio je crni Range Rover koji se udaljavao sa parkirnog mjesta.

___________________________________________________________________

Znam da nisam dugo bila aktivna na wattpadu, nisam pisala, ali nisam bila raspoložena, tako da, žao mi je. Dešavale su se neke stvari u mom životu na koje sam se morala fokusirati tako da nisam pronalazila dovoljno volje za pisanjem. No, nedostajala mi je Coach. Jako. Potrudila sam se da nastavak bude zadovoljavajući. Dužina možda nije prikladna, ali ne želim pisati nastavke od 5-6 stranica. Zaista se nadam da vam se svidio i opet, žao mi je što nisam pisala ovako dugo. Idem u školu još u ponedjeljak tj. sutra i onda sam na raspustu tako da ću pronalaziti vremena za sve aktivnosti koje volim. Vjerovatno sam izgubila dosta čitaoca, ali nema veze. Hvala onima koji su ostali sa mnom. 
I moram vam reći da sam toliko sretna jer se neko odazvao mom pozivu za razgovor. Na prologu ili prvom dijelu (ne sjećam se tačno), ostavila sam link svog facebook profila i twittera i javila mi se jedna cura. Ema, tako mi je drago što sam te upoznala.

Volim vas, Mia.