Coach

Osmi dio/ What happend?

Mrzila je to što se osjećala drugačijom, kao da nije nastala od iste vrste čovjeka. Kao da je došla s neke druge planete, gdje je sreća stran pojam bez ikakvog značenja, potiče iz jezika nepoznatih ljudi. Mrzila je što joj se raspoloženje tako brzo mijenjalo tako da ga ni ona ponekad ne bi uspjela upratiti. Sve što je željela je da bude kao i ostali, ali sudbina je za nju očito pripremila nešto ekstravagantno. Život i sudbina valjda znaju najbolje, zar ne?

Talia je sjedila na klimavoj stolici radeći zadatke iz matematike. Prošlo je mnogo vremena od kada nije uradila barem nešto od zadaće. Matematika joj je pomogla da se osjeća više prisutno u svijetu. Zapravo joj je jako dobro išla, voljela je algerbu jer je bila komplikovana baš kao i ona.

Začulo se kucanje na vratima na koje se Talia nije obazirala. Promumljala je "uđi" i nastavila računati i zapisivati podatke.
- Dušo? Helen je zvala, rekla je da će doći po tebe za sat vremena da možete zajedno ići na trening. Je li to uredu?
- Mhm. - Talia nije smogla snage odgovoriti pristojno, kako bi i trebala, ne nakon onoga što se desilo jučer. Pomislila je da bi izliv osjećaja mogao umanjiti distancu koje su njih dvije stvorile između sebe, ali samo je učinio kontra efekat. Postalo joj je neugodno biti u maminoj blizini, nije ju gledala u oči, nisu više ni jele zajedno. Nije se mogla suočiti sa onime što se krije u očima njene majke.
- Talia? - Talia je poskočila osjetivši majčinu ruku na ramenu. Mislila je da je otišla i da na miru, u tišini, može razmišljati o svemu.
- Da?
- Šta se dešava s tobom? Od jučer nisi progovorila riječ sa mnom, nisi me pogledala kako treba, ponašaš se kao da ne postojim u ovoj kući.
- Nije istina, vidiš da pričam s tobom.
- Da, kada sam ti se ja obratila i postavila ti pitanje. Inače me ignoriraš. A i sada se ponašaš kao da sa mte došla zaklati, a ne pričati s tobom. - i Talia je bila svjesna toga, ali nije se osjećala ugodno objašnjavati majci u čemu je stvar. Nije se osjećala sigurno prilikom razgovora s njom.
- Sve je uredu mama, ništa se ne brini.
- Nije uredu Talia. Nas dvije bismo trebale biti podrška jedna drugoj, a ne da se udaljimo još više nego što smo bile od početka. - Talia je čula bol u glasu svoje majke, razočaranost. Bila je svjesna svega što se dešavalo sve ove godine i trpila je vječnu šutnju svoje kćerke.
Talia je ustala pritom zaškripavši stolicom i sjela do svoje majke na krevet.
- Mama, nismo se udaljile, obećavam. Samo mi treba malo vremena, malo više zapravo, da razmislim o svemu. To je sve.
- Zar ti nije bilo dosta dvanaest godina? - i tek tako, Talia je shvatila. Shvatila je koliko je vremena potrošila na svoju samoću. Prošlo je dvanaest godina od posljednjeg puta kada je imala izgrađen odnos s majkom.
- Dušo, nisam mislila...
- Ne, nemoj se izvinjavati, upravu si. Koja sam ja sebična...ne mogu da vjerujem.
- Nisi sebična ljubavi, ja sam pretjerala. Ne mogu tražiti od tebe da budeš sva sretna i raspoložena, ne...sa svime ovime što se dešava. Samo bih voljela kada bi znala da u mene možeš imati povjerenja, ja sam ti majka i ja ti mogu pomoći. Uvijek ću biti tu uz tebe bez obzira na sve i meni se možeš obratiti u vezi sa svime što ti se dešava u životu. I ne mislim na John'a, mislim na ostale stvari, dečki, prijateljice, odbojka.
- Znam ja to mama, samo...ne mogu samu sebe nagovoriti da ti priđem i da počnem pričati o svemu tome. Jer, sve mi je tako beznačajno, pusto. Gajim puno jače osjećaje od prisnosti s tobom i nisam sigurna da li je to normalno.
- Normalno je, naravno da je normalno. Ja te ne želim tjerati ni na šta, samo sam ti htjela reći kako sa mnom možeš pričati o svemu.
- Da, uredu. Hvala mama. Idem se sada spremati. Helen će uskoro doći. - Taliina majka je samo klimnula glavom i spustila topao, majčinski poljubac na njeno čelo.
- Izađi na zadnja vrata. Mogla bi iznervirati John'a, a znaš da se to ne završi dobro.
- Naravno. - rekla je Talia bez glasa i zatvorila vrata kupatila ušašvi u njega. Sve što želi u životu je sreća, sigurnost i normalnost, ali postoje određena pravila. Ne mogu svi biti sretni u životu, ne mogu svi posjedovati dom u kojem vlada poptuna harmonija između ukućana, koji se ne mrze, koji ne zlostavljaju jedni druge. To je samo ona. Samo Talia. I to joj se ne sviđa.