" Jutro " budi me Mary. Otvaram oči i vidim njeno preljepo lice. " Jutro. " odgovaram i uspravljam se " Jesi li dobro spavao? " pita me nježnim glasom. "Jesam " pomalo mrzovoljno mrmljam. " Gdje su ostali? " pitam je sada već sasvim budan. " Otišli su crtati grafite i skejtati po gradu. " odgovara mi i gleda me ravno u oči. Pogled joj je nekako mutan, kao da se zamislila. " Crtanje grafita i skejtanje. Ima li išta bolje? " tužno joj odgovaram , ali onako više za sebe. " Zašto ti nisi išla? " radoznao sam, na to prije nisam ni mislio. " Paa, da pomognem tebi ako ti nešto zatreba... " glas joj pucketa, zbunjena je. " Oh... hvala ti, ali ja sam dobro, a još samo par dana i onda smijem izlaziti. " gledam je ravno u oči, a ona sjedi na rubu mog kreveta. " Samo zamišljam kako će lijepo biti kada opet vidim Emily, jedva čekam... " zamišljeno gledam ispred sebe i nesvjesno se smiješim. " Da. tada ćeš konačno moći otići do nje... " izgovara sa nekim tužnim, ali opet čak pomalo bijesnim naglaskom. " No dobro, idem ja sada da se ti možeš u miru odmoriti. " ustaje s kreveta i izlazi iz sobe.
Mery´s P.O.V.
Nemogu vjerovati da je opet nju spomenuo. Tko o čemu, on o Emily! Zar na ovome svijetu ne postoji niti jedna druga djevojka i zar nemože proći ni pet minuta, a da po nju netko ne spomene. Razmišljam dok sjedam u fotelju, idem se i ja malo odmoriti.
Marc´s P.O.V.
" Evo ga ekipa, to je to završili smo. " konačno smo završili iznenađenje za Raffaela, mislim u sebi dok polako kupim stvari po podu. " Jel se vama čini da se Mery u zadnje vrijeme ponaša čudno? " pitao nas je Peter. Nismo se baš složili u odgovorima, gledali smo jedni u druge, neki su potvrđivali, ali su opet neki odmahnuli glavama. " Meni se čini da se ona ponaša drugačije. Mislim sestra sam joj primjetim promjene... " objašnjavala je Rose dok smo svi zajedno skejtali do kuće. " I što ćemo sada raditi? " pitao sam ih. " Idemo izazvati Sancheze na turnir u nogometu? " predložio je Peter. " Ja sam za. " " I ja " odgovaramo Rose i ja. Nakon samo par minuta našli smo Sancheze i predložili im da održimo turnir u nogometu. " Pobjednici će dokazati da su najbolji u kvartu " rekli su, a mi smo se složili.
Počela je utakmica. Nakon 90 minuta igre završilo je neodlučeno. Složili smo se da igramo na penale. Kod njih prvi je pucao Jake. Ja sam bio na golu te uspjeo obraniti i njegov i Perryn udarac. Ann je promašila gol, a Johan je zabio. I na kraju njihova nova članica Betty, Emilyna sestra je promašila. Kod nas prvi sam pucao ja. Zabio sam, zatim je pucala Rose i ona je zabila. Peter nije ni morao pucati. " Pobjedaa!! " vikali smo. Dokazali smo da smo bolji u nogometu. Svi smo bili ponosni. Malo smo ih još zadirkivali, a onda smo pošli kući. Ulazimo u kuću.
Raffael´s P.O.V.
" Društvo, pobjedili smo Sancheze u nogometu! " čuje se vika sa vrata. Za trenutak svi su se pojavili u mojoj sobi. Objašnjavali su mi o igri, hvalili se golovima i pokazivali kako su ih zabili. Veselio sam se zajedno s njima. Ponosan sam na njih, ali kada sam čuo da je Betty igrala... " Jeste li pitali za Emily? " iznenadio sam ih. Mery se odjednom počela ponašati čudno i izašla je iz sobe. " Ne nismo pitali za Emily. " rekao mi je Peter. " Znaš li ti šta se događa sa Mery? " pitala me je Rose. Samo sam slegnuo ramenima i nastavili su pričati o nogometu.
