Kidnapped

22 |

Loren

"Ma naravno! Stalno se grlite! Stalno! I uvijek kao 'možeš objasniti' "-Vikao je i prstima napravio znak navodnika u zraku.

"Šta ga ne smijem zagrlit?!"-Sada sam ja bila te koja je vikala.

"Ne!!!"-Proderao se na cijelu kuću i ošamario me, toliko jako da mi se glava okrenula na drugu stranu te sam zateturala unazad.

Na licu sam osjetila vruće kapljice te shvatila da plačem. Otrčala sam nazad u Emilijevu sobu.

"Anđ-Loren, što se dogodilo?"-Emilio je zabrinuto progovorio kada sam zajecala i u suzama mu se bacila u zagrljaj.

Nisam više jecala,samo sam puštala suze da klize niz moje obraze. Sve suze je upijala Emilijeva majica.

"Što se dogo-"-Prekinula sam ga stavivši mu lagano prst na usne.

"Ššš."-Nakratko sam ga pogledala pa makla prst sa njegovih usana i opet zabila glavu u njegov vrat.

Nekoliko je minuta šutio,a onda opet odlučio progovoriti.

"Anđele,što se do-."-Prekinula sam ga dugim poljupcem. Poljupcem !!!  Imala sam osjećaj da iskre frcaju na sve strane. Mojim cijelim tijelom prošla je ogromna energija i osjećaj slobode,sreće..

Tiho je zastenjao zagrlivši me,no idalje smo se ljubili. Ovo je bio najsavršeniji osjećaj ikada. Njegov i moj jezik kao da su plesali zajedno.

Uhvatio me za guzicu jednom rukom dok me je drugom držao u zagrljaju na što sam uzdahnula. Stavila sam mu ruke oko vrata.

Ne znam za njega, ali ja sam osjećala kao da nemam niti jedan problem,kao da sam slobodna, ma kao da mogu letjeti.

Ovi trenutci kao da traju godinama,a savršeni su. Kao da sam u sporom filmu..

Na moju veeliku žalost, ostala sam bez zraka pa sam bila prisiljena zaustaviti ovaj savršen trenutak.

Oboje smo se zadihano gledali,a ja sam se počela crveniti. 

"Ovo je bilo...."-Nije imao riječi.

"Oprosti,nisam to smjela napraviti samo...trenutak slabosti.."-Rekla sam.

"Bilo je savršeno.."-Promrmljao je.

Nasmijala sam se.

"Pa,zašto si plakala?"

"Ako ti kažem obećaj da ćeš ostati smiren."

"Obećajem."

"Ivan me je ošamario.."-Promrmljam
tiho.

"MOLIM?!?!?!?!?"-Od ljutnje je postao crven u licu.

"Nemoj napraviti ništa glupo,to je sada prošlost."-Rekla sam nježno.

"KAKO JE MOGAO?!?!"-On je nastavio svoje.

"Emi!!"-Zaderala sam se da ga smirim.
"To je sada iza nas,sve je okej."-Nježno sam šapnula gladivši mu obraz.

"Ako ga izmlatim da jedva diše,naljutit ćeš se."-Pitao me.

"Naravno da hoću! Emilio,najviše ćeš me usrećiti ako ne napraviš ništa osim zagrljaja."-Rekla sam.

"Što god te čini sretnom,Leptirice."-Rekao je i povukao me u zagrljaj.

"Leptirice."-Nasmijala sam se. "Odkud to ime?"-Ponovno sam se nasmijala.

"Jer kada smo se ljubili imao sam osjećaj da letim,a ti si mi ga omogućila, leptirice."-Nasmijao se.

"Svejedno,od kuda to ime?"-Pitala sam dok je osmijeh bio na mom licu.

"Leptir ima krila pa leti,a ja sam se osjećao kao da letim pa da si me digla sa sobom u zrak,a neću te zvati leptirom kada je leptirica puno lijepše, budalice."-Objasnio je i nasmijao se te me poljubio u nos.

****

Vote,com?