Kako je kiša prestajala, moja volja za meditacijom je jenjavala. Više nisam osjećala kišu na svom već mokrom polugolom tijelu, prekrivenom samo minijaturnom ljubićasto-sivom haljinicom... Niti sam osjećala zeleni pogled sumljivog britanca na sebi...Otvorila sam oči, i po posljednji put snažno uzdahnula i izdahnula. Stijene na pećini su bile klizave od kiše, i nakon nekoliko padova, uspjela sam sići i ući u pećinu... Vatra se rasplamsavala od vjetra, a pored nje je 'slatko' i šćućureno ležao čupavi dečko. Oči su mu bile sklopljene dok je bezbrižno spavao...Pored njega, nekoliko koraka dalje, ležao je i Micko, sa ustima umrljanim krvlju i komadom mesa u šapama. Kada me ugleda blago zareža, kao znak pozdrava. Uzela sam meso iz njegovih šapa i pogledala ga...Bilo je zdravo...Vjerovatno od jelena... Poljubila sam njegovu crvenu njušku i pomilovala ga po glavi. ''Dobar dečko.''- tiho sam rekla pazeći da ne probudim zelenookog britanskog špiuna. Stavila sam komad mesa na vatru, pazeći da ne izgori... Nakon što se ispeklo, jedan dio sam dala Micku, a jedan ostavila sebi...Kada sam krenula da pojedem svoj dio, moja savjest se javila...I Britanac je sigurno gladan... Prokleta bila savjest i moja osjećajnost! Isflustrirano sam uzdahnula. Prepolovila sam svoj komad mesa, a njegov ostavila pokraj njega, gurajući mu ruku da se probudi. On nešto promrlja, a zatim me upitno ogleda.
''Štaa?!''-reće pomalo ljutito, no kada Micko zareža smiri se i pogleda me.
''Šta je bilo?''-ponovno upita, a ja mu glavom pokaza prema komadu mesa kojeg sam mu ostavila...
''Da jedem? To? Pffff...Mora da se šališ!''-Hej, šta je on...? primadona?! Zašto sam mu i ostavila da jede, trebala sam sve sama pojesti, i izbaciti ga napolje da trune! Sve više i više sam se mrštila, ukazujući mu da se nikako ne šalim...On slegnu ramenima, a zatim odgurnu onaj komad mesa od sebe. Ljutnja koja mi je strujala kroz tijelo, sakupljala se u meni i sve sam više stiskala vilicu... Još mi samo treba da zbog ljutnje polomim i sve zube, i da mi para počne izlaziti iz ušiju, baš onako kao u crtanim filmovima, koje nisam gledala već duugi niz godina...Uzela sam onaj komad mesa zbog kog me je toliko naljutio, i bacila ga Micku, koji ga sa appetitom uhvati između svojih snažnih zubi, i pojede za tren oka. Gotova dilema... Čini se da će nekko večeras leći praznog trbuha... Vragolasto sam se nasmijala, a on me zbunjeno pogleda... Slegnula sam ramenima, kopirajući njega, a zatim legla na drugu stranu, gledajući u smaragdno zelene oči s nadom da će ubrzo napustiti ovaj otok i pustiti mene da živim svoj život onako kako sam ga živjela i prije nego li je došao ovdje...Mirno i spokojno.
......
3 sata kasnije...
.....
Harry's POV.
-Tiho sam ustao i izvukao se iz pećine...Još uvjek sam mogao osjetiti pucketanje vatre u ušima... Moram se javiti Acelynn. Izvukao sam mobitel iz stražnjeg džepa... Je*bi ga! Smočio se u uceanu... Od njega nema ništa....Čekaaj malo... Još uvjek imam Sophiin woki-toki u džepu...Ona ga je stavila u malu najlonsku kesicu...Izvukao sam malo čudnu napravu, koja je, zahvaljujući najlonskoj kesici bila polu suha...Polahko sam ga upalio, a kada se zaću glasni 'piip', ja se trznuh i pogledah prema pečini... I ona i ona zvijer su spavali, siguran sam da me ne mogu čuti....Pritisnuh gumb na čudnoj elektronskoj stvarčici, s nadom da će raditi...
''Acelynn, jesi li tu?''-rekoh polahko, ali nitko mi ne odgovori, pa pokušah ponovno.
''Acelynn,Harry je, jesi li tu?!''-rekoh ovoga puta malo glasnije, a nekoliko trenutaka poslije, zaću se ženski glas sa druge strane linije...
''Harry?! Jesi li stigao?!''- uspanničeno upita.
''Orao je sletjeo u gnijezdo.''-blago se nasmijah nakon što izgovorih poznatu rečenicu iz krimi filmova. ''Ponavljam, orao je sletjeo!''
''Mani se tih gluposti Harold, odradi sve kako treba, i na kraju ćeš dobiti ono što si htio...Vjeruj, Acelynn nikada ne krši obećanja!''- reće, uvjeravajući me, a moje usne se izviše u vragolasti osmjeh. ''Jasno Acy...''-Brzo odgovorih, i prekidoh vezu, vračajući se nazad u suhu špilju....
-Etoo, i 3. dio je tu...Vjerujte, ovo je puuno komplikovanije nego što izgleda. Hahah Spremila sam puno zapleta, i nadam se da ćete nastaviti čitati... Nadam se da vam se sviđa, i ako vam se sviđa, molim vas ostavite vote+komentar... <3 -Mila. xx
YOU ARE READING
Breathless
Fanfiction-Suvremena priča o Tarzanu, samo što je ovoga puta,naš Tarzan jedna prelijepa djevojka, kojoj jednoga dana u 'nenadanu posjetu', na pusti otok, dolazi dečko koji će joj zauvijek promijeniti život... .............................. I dreamt of you and...
