Breathless

Part 11.

* * *

-Mislim da puno ljudi ne zna tačno šta je samoća. Samoća nije samo biti sam. Samoća je biti okružen ljudima, a biti sam. Samoća je sam se hrvati sa svojim problemima bez ikoga da ti pomogne. Na svom otoku nisam bila sama, nikada. Imala sam Micka, imala sam čak i ptice na grani, i ma koliko suludo to vama zvučalo, često bih se uhvatila kako pričam sa njima. Ali sada... sada nemam nikoga. Zarobljena sam među zidovima u stanu dečka kojega jedva poznajem, a koji se ponaša prema meni kao prema zadnjem smeću. Više bih voljela spavati na ulici, da me pusti da se sama borim za svoj život, kada ga je već upropastio, ali to nije tako lagano, jer on želi nešto... On me treba za nešto. Ali šta će se desiti kada od mene uzme to što želi? Hoću li tada napokon biti slobodna?

* * *

-''Napravi si kafu.''- dobaci Harry kada sam ušla u kuhinju. Bio je naslonjen na kuhinjski ormarić, držeći u ruci šalicu čaja i tipkajući nešto na mobitel.Prevrnula sam očima sjedajući na stolicu, bez pokušaja da napravim kafu na toj maloj srebrenoj stvarčici koju neki vjerovatno od milja zovu 'aparat za kafu'. Jesam li barem zaslužila da me pogleda, mislim, helooouuu, tu sam, i nisam duh. Njegovo negostoprimstvo prema meni veće je i veće svakim danom provedenim ovdje.Što znači da bi, ako ne daj Bože ostanem ovdje još godinu dana, mogao početi prolaziti kroz mene kao duh. Odmahnula sam glavom, time konačno zavrjeđujući njegov pogled. 

''Nešto nije uredu?''-nezainteresovano upita 'srčući' guutljaj čaja.

''Naravno da ne, sve je u savršenom redu.''- cinično sam mu odgovorila, gledajući ga kako, ne slušajući me, odlazi iz sobe, i vraća se sa nekakvim papirima u ruci. Izvadio je jedan papir, i stavio ga ispred mene, zajedno sa hemijskom olovkom. 

''Potpiši.''

''Zašto?''

''Zato što ja tako kažem.''- hladno mi odgovori.

''A šta je to?''- zbunjeno sam upitala gledajući u hrpu slova koja, za mene, kao da su napisana na Hindu i Kineskom jeziku istovremeno.

''Pročitaj, tu ti je sve crno na bijelo.''- Ponovno sam pogledala na papir. Da sve je bilo crno na bijelo, jedini problem bio je što sam za vrijeme provedeno na otoku, bez ikakvih pisama i slova potpuno zaboravila kako se čita, a o pisanju da i ne govorim.

''Ne znam kako... Zaboravila sam.''- tihim glasom sam rekla, gledajući ispred sebe.

''Ooo, jadna ti.''-sarkastično se nasmija. ''To su samo neki papiri za tvoje rođenje, i da si boravila na pustom otoku...''-nabrajao je.''Kao i to da si punoljetna i da trebaš dobiti ličnu kartu i pasoš''

''Dobro, samo je još problem to što sam zaboravila i pisati.''- ponovila sam tihim glasom, a on mi se tiho nasmijao, a zatim stao iza mene, i uzeo hemijsku. Stavio mi ju je u ruke, a zatim uzeo moju ruku, i polahko počeo oblikovati slova. Njegova ruka na mojoj izgledala je smješno, jer se moja nije ni vidjela zbog toga što je on imao ogromnu ruku. No, meni nije bilo do smijeha, barem me nije hvatao taj osjećaj smijeha. Jedino što sam osjetila bili su žmarci. Naježila sam se kao da se bojim,ali nisam se bojala, barem ne ovog dečka. To je neki novi osječaj. Osjećaj za kojeg do sada nisam znala da postoji. Pa, pretpostavljam da sa novim mjestom za stanovanje, novim gradom, novom državom i novim 'cimerom' dolaze i novi osjećaji. Nakon što Harry ispusti moju ruku, žmarci prestadoše. Ali... ponovno se pojaviše kada osjetih njegov topli dah kraj svoga uha.

''Vidiš da znaš.''- šapnuo je u moje uho.

''Z-znam što?''- zbunjeno sam promucala. Potpuno sam se izgubila u svojim mislima,sa svojom rukom u njegovoj i njegovim usnama pored moga uha. Čovječe, moram se pribrati! 

''Pisati, naravno''- reče on  hladnim tonom glasa odmaknuvši se od mene, i nastavi piti svoj čaj.Protresla sam glavu, pokušavajući doći sebi, ne znajući što mi se upravo dogodilo.

Trenutak nakon što Harry uze papir sa stola, njegov mobitel zavibrira. Smrknutog pogleda, on vrati papir nazad na stol, a zatim, utipka nešto na mobitel. 

''Upoznala si Zayna, ali došlo je vrijeme da upoznaš jednu jaako važnu osobu, ljepotice.''- rekao je, a zatim me pogledao, noseći na usnama vragolasti osmjeh.

''A kada nju upoznaš, moj posao je završen.''

Evo i mene, sa nastavkom, koji je obečan prije 7 dana. I nisam ispunila obečanje, znam, i osjećam se užaaaaaasno, i stvarno mi je žao.Ali, na dan kada je nastavak trebao biti postavljen, ležala sam u krevetu,sa temperaturom 38, 8 i nisam mogla mrdnuti ni prstom. A kada mene uhvati bolest, stvarno me uhvati, i to na duže periode, tek danas sam počela malo da dolazim sebi, iako  ni danas nisam baš najbolje... Tako da mi nemojte zamjeriti. Odmah se bacam i na pisanje drugog nastavka, tako da ne odužujem previše, pa ću ga VJEROVATNO postaviti sutra jer ću ga večeras napisati, pa makar morala ostati budna do 2, toliko vam dugujem. +samo da znate, u sljedećem dijelu dešava se veeeliki šok za našu Delilah, tako da nemojte to propustiti. Hehe. -VOTE+KOMENTAR ako vam se svidio nastavak. Puno vas volim sve, i hvala što čitate. :) -Mila. <3 xx