Breathless

Part 6.

... ''Nemoj ti meni da se smirim ti...ti, ti glupi Britanski krivolovcu! Došao si ovdje radi skupocjene ribe zar ne?!''-on me iznenađeno pogleda, a zatim se glasno nasmija. 

''Zbog ribe?! Naravno da ne ti mala napuštena vještice! Tko još živi sam na pustom otoku i priča sa životinjama, a kao kućnog, ili bolje da kažem 'pečinskog' ljubimca drži jednog jaguara od sto kila?! Vjerovatno samo ti! Zbog tvog čudnog ponašanja te tvoja mama sigurno i ostavila!'' - Izdera se na mene, a ja ostadoh bez riječi. Kako zna da me moja glupa majka ostavila ovdje?!... Nekoliko trenutaka sam sam stajala tamo, bez riječi. Usta su mi se osušila istog trenutka kada je rekao zadnju rečenicu. U glavi su mi odzvanjale njegove posljednje riječi, a onda, pred očima mi se pojjavilo samo crnilo.Tada sam prestala osjećati... 
* * *
Harry's POV

-Gledao sam kako me gleda svojim prodornim plavim očima, bez riječi, bez ikakvog teksta kojim bi komentarisala ono što sam joj rekao. A onda, jedna suza joj skliznu iz oka, i ona pade na pod prije no što sam uspio reagirati.
''Kvragu!''-izderao sam se kada sam je uhvatio ispod miški vukući je prema obližnjoj palmi. Kada sam je naslonio na palmu, otrčao sam do okeana i svojim velikim šakama zagrabio vodu, kojom sam je nekoliko trenutaka poslije umio. No, ona nije dolazila k sebi, i nije ni izgledala kao da će uskoro. Osjećao sam se kao totalni gad. Nisam joj ono smio reči, ali k vragu, izbacila me iz takta. Hej, pa nisam ja bejbisiterka pa da brinem o njoj! Doči će ona već sebi.Uhvatio sam njenu minijaturnu haljinicu i prebacio je preko njenih stidnih djelova, a zatim sam je ostavio i krenuo da si nađem nešto za jesti. Toliko palmi, a nigdje kokosa... Zašto se ovaj glupi otok zove ''Kokosov otok'' kada na njemu nema niti jednog je*enog kokosa?!

* * *
''Prijem Harry, čuješ li me?!''- ledeni ženski glas se javi s druge strane woki-tokija.Izvadih ga iz đepa i iz male najlonske kesice čudeći se koliko baterije može biti u toliko malenome uređaju.

''Tu sam Acey.''- brzo joj odgovorih.

''Kako napreduješ?''

''Teško, djevojka se unesvjestila.''

''Molim?!''-uspaničeno upita.''Jesi li ti normalan, znaš da trebaš da mi je dovedeš živu i zdravu debilu!''- oštro doda. Prevrnuh očima zamišljajući njenu uspaničenu facu.

''Znam Acelynn.''- odgovorih joj brzo, prolazeći prstima kroz suhu i od soli ispucalu kosu.

''Očigledno da ne znaš!''-izdera se ponovno na mene, a zatim čuh kako uzdahnu, pa nastavi. ''Koliko dugo je onesvještena?''

''Jedan dan, nikako da dođe sebi.'' - tiho rekoh trljajući oči rukama.

''Jedan daan!?''- izdera se na mene. ''Harold, ljudi se iz kome bude za najviše jedan sat! Ako se toliko dugo nije probudila, nešto nije u redu! Moraš je dovesti ovamo, odvest ćemo je u bolnicu, hitno!''

''Kako da je dovedem Acey?! Nemam broda, nemam splava, a moj mali čamac se prevrnuo kada sam dolazio ovamo, rasuo se u stotine komadića! Kako da to izvedem?!''- izgalamih se na nju već sit njenih naređena.

''Ne znam kako Harry! Smisli nešto! Napravi novi splav, valjda tamo ima nekog drveća! Samo je dovedi ovamo, tako će sigurno biti lakše nego kad je pri svjesti. A kad je dovedeš ovamo...čeka te nagrada.''- blago zareža, a ja se osmjehnuh.

''Jasno Acelynn.''- prekidoh vezu izgovarajući posljednje riječi, a zatim se, pazeći da ne naletim na glupog jaguara, zaputih prema drvetu ispod kojeg sam ostavio Delilah.

Paaaaaa, evo i 6. djela... Hvala svima na komentarima i vote-ima na prošlom nastavku. Ovaj je nastavak malo kraći, sorry, i sljedeći će biti dužii. Ako vam se svidio nastavak gliknute na VOTE i ostavite komentar naravno... Love ya. <3 -Mila. xx :)