...''Jasno Acelynn.''- prekidoh vezu izgovarajući posljednje riječi, a zatim se, pazeći da ne naletim na glupog jaguara, zaputih prema drvetu ispod kojeg sam ostavio Delilah.
* * *
Skinuo sam svoju pocijepanu, bijelu majicu, a zatim je navukao na, skoro pa potpuno golu djevojku. Njoj je majica dosezala skroz do koljena, ne otkrivajući previše. Ne znam kako sam uspio da oborim nekoliko stabala palmi, i povežem ih čvrstim lijanama koje sam našao u šumi, ali na kraju, dobio sam izdržljivi splav. Bio je dovoljan za nas dvoje, a Acelynn je obečala da će po nas poslati službu za spasavanje, jedino što sada mogu je... pa, nadati se da će ocean biti miran. Gurnuo sam splav u vodu, a zatim brzo, u naručje uzeo srednje tamnoputu djevojku, popeo se na splav i uputio se tamo odakle sam i došao, ostavljajući otok, koji se tresao od jačine tužnog zavijanja jaguara koji je ovoga puta, okasnio...
* * *
2 dana poslije.
* * *
''I, šta je u pitanju?''- pitao sam ženu srednjih godina, jarko crvene kose, dok je ona pregledala karton koji je bio zakačen na krevet na kojem je ležala Delilah.
''Hmmm...''-ona promrmlja, ostavljajući me da čekam, i tako mi čupajući i ovo malo živaca koje imam. Napučila je svoje jarko crvene usne, koje joj se slažu sa kosom, dok je nešto promrmljala i odmahnula glavom.
''Pa dovraga recite, umire li ili ne?!"- izderah se na nju,a ona prestade pućiti usne i gadljivo me pogleda.
''Oprostite mladiću, molim vas za malo pristojnosti, osim ako ne želite biti izbaćeni iz bolnice!''- opomenu me oštrim glasom. Neemoj se izgalamiti na nju Harry, nemoj se izgalamiti na nju Harry, nemoj se izgalamiti na nju... Nakon što sam mantru u sebi izgovorio dovoljno puta da se smirim, navukao sam najpristojniji i najsarkastičniji osmijeh koji sam imao.
''Opr..Oprostite, Uhm, samo mi molim vas recite, zašto se jebeno...zašto se ne budi?''- ispravio sam se, ali nedovoljno brzo, jer me ponovno oštro pogledala, ali je odlučila ignorirati moju nepristojnu riječ, kao i moje jebeno pitanje.Samo je nastavila sa pućenjem svojih, već nateklih usana, a meni samo što para nije poćela izlaziti iz ušiju.
''Koliko dugo je u komi?''-Pita me već po 5 put otkada sam doveo tu prokletu djevojku ovdje, a moji živci su tanji i od najtanjih žica na violini, i samo čekam kada ću je nabiti nogom u guzicu i odvesti Delilah odavdje.
''Ovo je četvrti dan, rekao sam vam već pet puta pobogu!''- iznervirano rekoh, a ona se nakašlja, pa nastavi buljiti u proketi karton.Okeej, to je to...
''Čujte, ako je crkla, mislim...ako je umrla, recite mi, pa da idem, ja u tom slučaju nemam ništa s njom, ako je živa, opet mi recite, moram da popričam s njom!''- ona me začuđeno pogleda, a zatim odmahnu glavom.
''Gospođica nije...crkla, kako vi kažete, mladi gospodine. Nedostaje joj željeza. Krv joj je slaba, nalazi očitavaju tako slabu krv,da mi je čudno kako je uspjela preživjeti tako dugo, na tom, pustom ostrvu o kojem pričate.''-pogleda me sumnjičavo. ''Uglavnom, krv joj je slaba kao da je čitavoga života samo meso jela, i to sirovo. Priključit ćemo joj infuziju, pa bi smo je sutra mogli pustiti u kućno njegovanje.''-Odahnuo sam od olakšanja. Da, mislim da i je čitavoga života meso jela, ali nisam siguran da li je bilo sirovo.
''Pa dobro, jeste li mi mogli tako odmah reći?!''- iznervirano sam prosiktao.
''Hmm...ne,vjerovatno ne.''- rekla je, upučujući mi ljigavi osmijeh, a zatim, klepetajući bijelim papućama, napustila mali sobičak.Nekoliko minuta poslije, došao je niski doktor sa dugom kosom svezanom u konjski rep. Pogledao je karton, a zatim priključio infuziju, i jedan kraj uboo iglom na Delilahinu desnu ruku.On mi se nasmiješi, kao da me žali, i krenu da izađe, ali ga ja zaustavih.
''Možeš li mi posuditi mobitel,hmm...molim te?''- zamolio sam ga, a on kimnu glavom, i iz svoje bijele kute izvuće mobitel, te mi ga pruži.
''Harry?''- reče hladni ženski glas sa druge strane linije, kada sam pozvao broj.
''U bolnici sam sa djevojkom.''
''Ohh. Kada ste stigli?''- upita pomalo iznenađeno.
''Jutros, služba za spašavanje nas je našla.''-objasnio sam. ''Ona je dobro, samo treba da popravi krv, sutra može izaći iz bolnice, pa ću je poslati tebi.''
''Oh, meni? Ne, ne Styles, ne želim još da me vidi.''- nasmijala se, kao da sam izgovorio najbolju šalu cijele godine.
''Kako misliš? Pa, gdje ću s njom?''- zbunjeno sam upitao, prolazeći kroz kosu.
''Pa, čini mi se da ćeš nekoliko dana morati paziti na nju...u svom stanu.'' -Ona mene mora zajebavati. Ovo nije bio dio dogovora!
''M-molim?!''-promucao sam.
''Da Styles, žao mi je. I, naravno, ne zaboravi na dogovor.'' rekla je, cmoknuvši, kao znak da mi je poslala pusu, a zatim prekinu poziv, ostavljajući me da se preispitujem sam sa sobom.
Eto ga,i 7. nastavak. ^^ Nastavka nije bilo dijelom zbog toga što se baš i nisam osjećala najbolje, a dijelom zbog ljubavnih problema. Hahaha :S Sad je sve ok, pa mogu nastaviti pisati. :D Ako vam se nastavak svidio kliknite na VOTE i komentirajte. Hvala svima koji čitaju.Ly. -Mila. :) xx
CITEȘTI
Breathless
Fanfiction-Suvremena priča o Tarzanu, samo što je ovoga puta,naš Tarzan jedna prelijepa djevojka, kojoj jednoga dana u 'nenadanu posjetu', na pusti otok, dolazi dečko koji će joj zauvijek promijeniti život... .............................. I dreamt of you and...
