Game over.(h.s.fanfic-croatian)//PAUSED!

6.-Flashback-our first date.

Imam sve što sam htjela:posao,karijeru,stan i psa. Ali i dalje se osjećam nekako prazno...slomljeno. Fali mi tata. A mama...za nju ne znam tko je ni gdje je ni kako je. Tata je uvijek izbjegavao tu temu,kad god bih ga pitala nešto vezano za nju promijenio bi temu ili jednostavno izašao iz sobe. Nakon njegove smrti više ništa me nije vezalo za Stratford te sam svoju sreću ganjala sve do ovdje...do Londona. No ni tu ništa bolje nije počelo. Našla sam si stančić u zabačenom dijelu grada(za taj sam jedino imala novaca). Nakon brojnih intervjua za posao,stotine odbijenih molbi;pismenih i usmenih...ništa. I napokon jednog dana primili su me na radno mjesto konobarice u rupčagi od kafića u kojeg su dolazili samo starkelje i neki balavci. Radila sam tamo neko vrijeme tek toliko da mogu sakupiti dovoljno novaca da nađem pošten stan i kad napokon jesam,dala sam u otkaz u toj prčvarnici. Slijedeći posao sam dobila kod neke bogate kučke koja me ponižavala kad god je stigla. Nisam je mogla trpjeti i izlila sam joj vrelu kavu u krilo. Naravno,nisam morala dati otkaz jer mi ga je ona sama uvalila.

Jedne večeri iznosila sam smeće iz svog stana i ugledala neku spodobu tj. čovjeka s crnom kapuljačom od koje mu nisam mogla vidjeti lice,imao je crne,kožne hlače i marte na nogama. Počeo se kretati laganim korakom prema meni,prestrašila sam se,brzo ubacila smeće u kontejner i žurnim korakom se vratila do zgrade. U ovo doba se ovim ulicama smuca svakakav ološ. Taman sam zgrabila kvaku kad sam osjetila nečiju ruku na svom ramenu. Sledila sam se. Okrenula sam se i ugledala onu osobu od malo prije. Skinuo je kapuljaču i sad kada sam mu vidjela lice više me nije bilo toliko strah. Imao je očaravajuće smaragdno zelene oči i simpatične smeđe kovrče. Ali zašto me pratio? Što hoće od mene?

I dalje sam ga prestrašeno promatrala,a kad je shvatio da ga se bojim progovorio je.

''Uhmm,oprosti što sam te ovako isprepadao,nije mi to bila namjera. Nisam te prije ovdje viđao pa sam predpostavio da si nova ovdje te sam te odlučio pozdraviti. Znaš,vrlo važno mi je da budem u dobrim odnosima sa svim susjedima.''-kimnula sam i spustila pogled te je nastavio-''Uh,gdje su mi maniri...Ja sam Harry.''-pružio mi je ruku,ali ja svoju njemu nisam. -''U redu je,neću ti ništa.''-nasmiješio se i dalje držeći ruku ispruženu. Smirio me njegov topli osmijeh pa sam mu ipak pružila ruku. -''Zovem se Pia.''

I tada je nastala neugodna tišina. Zagrizla sam donju usnicu i uzdahnula.

''Paa,uhmm,trebao bih sad ići.''-gurnuo je ruku u džep i izvadio nekakav papirić koji mi je pružio-''Nazovi ako si ikad za nekakvu kavu pa da se malo bolje upoznamo.''-okrenuo se na petama i oddžogirao u zgradu preko puta. Sigurno je nekakav bogataš jer u toj zgradi su sami luksuzni stanovi koliko sam čula,a na krovu su čak tri bazena. Sve ono o čemu mi obični smrtnici možemo samo sanjati. Spustila sam pogled na papirić koji mi je dao.

Pisalo je: Harry Styles,singer and song writer.

harrystyles69@gmail.com

416-246-2945

Znači,dobila sam njegovu podsjetnicu.

Krenula sam polako po stepenicama proklinjajući ljude koji još nisu popravili prokleti lift. Kad sam napokon zadihana stigla na peti kat,otvorila sam lagano vrata svog stana. Storm me dočekala veselo mašući repom i skačući kao da me nije bilo tri godine,a ne tri minute. Ona je jedina obitelj koju imam.

Zavalila sam se u naslonjač premečući onaj papirić po rukama. Dograbila sam telefon sa stola. Hmm...

Ipak sam vratila telefon natrag na stol i odmahnula glavom.

Slijedeći dan,u petak.kad sam se vraćala s posla,svratila sam u dućan po žvake(ovisnik sam o njima). Polako sam koraćala između polica razmišljajući o svim sranjima danas na poslu. Napokon sam našla policu sa žvakama i pogledom prelazila preko njih tražeći svoje omiljene.