Game over.(h.s.fanfic-croatian)//PAUSED!

18.-Angels deserve to die.

Harry's P.O.V.
Dajem joj vremena do jutra. Ohladit će se ona. Vratit će se natrag doma,meni u zagrljaj. Koliki god kreten ja bio,ona će se meni vraćati opet i opet,a ja ću svaki put biti sve veća budala i povrijedit ću je ponovo i ponovo. Postala je moja igračka i zaplela se negdje u mojoj igri osjećaja. Govorili su joj da se ne petlja sa Harryem Stylesom-masovnim slamateljem srca. I nije slušala. Istina...pao sam i ja njoj pod noge. Nisam svoj kad je kraj mene,trebala mi je biti zabava,a postala je opsesija. Ali promijenit ću to. Digao sam se i vratio se u svoju igru. Prije mjesec dana ponovno sam počeo odlaziti u svoje noćne pohode. Moj glavni izgovor-posao. Toliko je jadan da boli.
Gadi mi se više glumiti Romea i sav onaj 'lovey-dovey shit'.
Ali moram ako je želim zadržati u svojoj igri. Nju,svoju malenu,krhku igračku.
Kad sam je vidio prvi puta...znao sam da je drugačija i morao sam je isprobati,morao sam je dodati svojoj kolekciji.
Bila je tako nevina. Nježna. To je ono što sam htio od nje. Da bude drugačija od svih kurvi koje sam imao,zato nisam dao nikome da je kvari. Zato sam poludio na Alice. A sada kada je moja malena sve sjebanija,moja igra s njom bliži se kraju. Uskoro je neću više trebati. Postat će jedna od mojih lutkica. Glavna lutka. Ona za koju sam svo ovo vrijeme čuvao posebno mjesto.
Emma.
Lauren.
Holly.
Sasha.
Sue.
Ashley.
Pia.
Sve one su anđeli,a anđeli zaslužuju umrijeti.

Pia's P.O.V.
Sjedila sam na trosjedu čekajući Zayna da skuha čaj.
Imala sam čudan osjećaj na obrazima zbog osušenih suza pomiješanih s maskarom. U glavi sam sebe ispljuskala već tisuću puta jer sam si obećala da neću plakati zbog njega. Zadnjih mjesec-dva je užasan i ponaša se potpuno suprotno od uobičajenog. Čuvao me kao kap vode na dlanu,a sad ni sama ne znam više što mu je. Koji mu se vrag poremetio u glavi?
Iz misli me prenuo slabašan tresak. Shvatila sam da je to Zayn odložio šalice na stolić ispred mene. Sjeo je pored mene i dodao mi moj čaj. Otpila sam gutljaj i zahvalila mu se.
''Još se sjećam kako nisi mogla zaspati bez šalice čaja...'' Rekao je tužno se smješeći. U pravu je. Bila sam ovisna o čaju,a od kada sam došla u London mogla sam provesti tjedne bez njega što zapravo i nije za očekivati od nekoga tko živi u Engleskoj. Uzvratila sam mu jednako tužnim osmijehom i otpila još jedan gutljaj te nježno odložila šalicu natrag na stol.
''Želiš razgovarati o njemu?'' Upitao me,pažljivo birajući riječi. Zna da kad sam uzrujana zbog nekoga onda ne želim čuti ime te osobe.
''Ne. Želim se samo smiriti. Obećajem da ću otići do jutra..''
''I što,otići ćeš k njemu nakon svega?'' Zapitao me malo povišenim tonom,ali dovoljno niskim da ne zvuči kao da se dere.
Slegnula sam ramenima. ''Pa što drugo mogu?''
''Ostavi ga.''
''Volim ga.''
''Voli li on tebe?'' Na to pitanje nisam imala odgovor. Da me to pitao prije dva mjeseca,bez oklijevanja bih mu odgovorila potvrdnim odgovorom,a sada...nisam sigurna.
Ostala sam tiha što je njemu bio više nego dovoljan odgovor.
''Da,to sam i mislio. Zašto gubiš vrijeme s takvom budalom? On te ne zaslužuje,Pia. Možeš ti i bolje.''
''Za mene ne postoji bolje.'' Rekla sam,ali isti tren požalila kad sam vidjela izraz na njegovom licu.
''Da..to si nekada i za mene govorila.'' Prije nego sam uspjela išta mu odgovoriti ustao je i krenuo prema izlazu iz sobe. ''Pripremit ću ti krevet u gostinjskoj sobi. Ostani koliko god želiš.''
Spustila sam glavu i promrmljala jedan maleni 'hvala' koji vjerojatno nije ni čuo.

__________________________________________________________________________________
Kratki,kratki nastavak. Ovo je 'uvod' u rasplet haha. Morala sam rasplet presjeći u nekoliko manjih dijelova tako da lakše shvatite,a i da vas držim na iglama malo :)
Stay awesome.
Ly!
DarkCyborg