Game over.(h.s.fanfic-croatian)//PAUSED!

12.-Addictions.

''They don't know about us.''-otpjevala sam posljednji stih,pjesma je završila,skinula sam slušalice i udaljila se od mikrofona. Napokon smo Harry i ja snimili taj duet. Već satima smo u ovom studiu i ovo je već ne znam koji pokušaj,ali eto...uspjeli smo. Pogledala sam prema staklu koje nas je odvajalo od ostatka ekipe. Svi su pljeskali. Ponovno onaj rijedak osjećaj...da sam uspjela. Da je napokon netko ponosan na mene. Obrazi su me boljeli koliko sam se smiješila. Izašli smo iz te prostorije i drugi su nam pohrlili u zagrljaj. Okej,malo čudno. Malo se svi previše vole za moj ukus...ali okej. Harry je ostao sa onim tipekom koji uređuje pjesme,a mene su neke cure odvukle van. Ne očekujte da znam kak' se zovu sva radna mjesta u studiu odmah prvi dan. Cura s moje lijeve strane me povukla za ruku i dovela ispred nekih vrata,ogledala se oko sebe da se uvjeri da nema nikoga i uvukla me za sobom unutra. NIsam se uspjela ni snaći,a ona mi je gurnula nešto u ruku. Pogledala sam je zbunjeno.

''Eto,sad si i ti u ovom poslu. I ovo je moj dar.''-rekla je.

Gledala sam u svoj dlan u prozirnu malu vrećicu. Pružila sam joj vrećicu nazad i odmahnula glavom.

''Oprosti,Alice,ali...ja ne koristim to.''

''Ali sad ćeš morati. Ma daj,svi ovdje to uzimamo. Čak i Harry. Ajde,nemoj biti luzer.''-uvjeravala me.

Harry!?

''Ajde,prihvati moj dar. Ovo je jedini put da ćeš to dobiti besplatno,ali s ovakvim glasom imat ćeš love do krova. Ovo ti je strava,mala. Moraš probati. Ajde,uzmi. Ne moraš sada to pošmrkati,ali kad se budeš osjećala tužno...ovo je tvoj spas. Možeš zaboraviti.''-namignula mi je i izašla iz prostorijice ostavljajući me u nedoumici. Trebala bih ovo bacit...ili? Zagrizla sam donju usnu promatrajući vrećicu s bijelim prahom. A ne može biti tako strašno...ili? Strpala sam to u torbicu i izašla iz prostorije. Uputila sam se natrag do Harrya. Trebala bih ga pitati da li je istina ono što mi je rekla Alice. Da se drogira! A opet...možda je bolje da mu ovo ne spomenem jer ako to nije istina Alice bi mogla dobiti otkaz i izbrbljati se što mi je dala. Odlučila sam prešutjeti. Gurnula sam vrata i vidjela Harrya sa slušalicama u ušima. Osvrnula sam se oko sebe i preletjela pogledom po sobi,nije bilo nikog osim nas dvoje. Htjela sam mu se prišuljati,ali skužio me.

''Gdje ste vi cure tako odjurile?''-upitao me grleći me.

''Hmm,nigdje. Nigdje važno. Samo do wc-a popraviti šminku.''-lagala sam.

Nasmijao se.-''Žene.''

''Harry..''-stisnula sam ga čvršće u zagrljaj. Osjećam se loše zato što mu ovo s drogom  tajim.-''Volim te..''

''I ja tebe.''-uzvratio je.

Sjeli smo i dao mi je da preslušam ono što smo snimili. Odlično je.

Harry je pogledao na ručni sat,a onda mene.

''Ti kreni doma.''

''A ti?''-pogledala sam ga zbunjeno.

''Ja moram raditi još nešto oko pjesme i ispuniti neke papire,naći ti menagera i to..vratit ću se kasno navečer. Idi negdje van i zabavi se.''

''Pa mislila sam da ćeš mi ti biti menager.''

''Trebao sam biti,ali ne mogu. Kažu da je to u ovoj firmi zabranjeno. Morat ćemo ti naći profesionalca.''-rekao je i poljubio me u čelo.

Nakon što smo se pozdravili krenula sam prema izlazu zgrade. Osjećala sam poglede na svojim leđima. To je vjerojatno zato što sam nova i potpuno drukčije izgledam od njih. Polako me hvatala nelagoda. Zamahnula sam svojom plavom kosom i nastavila hodati,ali brže. Odahnula sam tek kad sam izašla iz zgrade. Pozvala sam taxi i uskočila unutra. Zalupila sam za sobom vrata.

Promrmljala sam adresu kopajući po torbici provjeravajući je li sve unutra. Sve je bilo na svom mjestu. Pogled mi je zastao na onoj vrećici. I dalje nisam sigurna je li to dobra ideja.

Taxi se zaustavio,zahvalila sam vozaču,platila mu i izašla van. Gledala sam taxi kako odlazi u daljinu,a zatim sjela na rubnik. Sakrila sam lica među koljena zatvarajući oči. Sjetila sam se Emme ponovno. Neda mi mira ona lutka,pismo,medicinska sestra,grob...sve. Htjela bih to zaboraviti.

''Možeš zaboraviti.''-odjekivao mi je Alicein glas u glavi.

Odjurila sam gore u stan,bacila jaknu na pod,izula se na brzinu,zgrabila torbicu i odjurila u kupaonu s njom. Odložila sam torbicu sastrane,nagnula sam se nad umivaonik. Tisuće misli prolazilo mi je po glavi,toliko sjećanja koja moraju biti zaboravljena,a rješenje je tu nadohvat ruke. Zaboravi,Pia. Zaboravi.

Podigla sam glavu prema ogledalu i zagledala se duboko u svoje plave oči. Vrijeme je da zaboravim.

Izvadila sam karticu i jednu novčanicu iz novčanika,vrećicu i neku malu podlogu. Sipala sam malo praha iz vrećice na podlogu i karticom oblikovala ravnu crtu. Smotala sam novčanicu u mali,tanki smotuljak i prislonila jedan kraj na početak nosnice,a drugi na početak bijele crte. Zatvorila sam oči i povukla u sebe duž cijele crte. Isprva nisam ništa osjećala,ali nakon pet minuta pojavio se osjećaj euforije,a onda i osjećaj opuštenosti,sigurnosti i zadovoljstva. Kao da je sva bol oko mene nestala. Disala sam sporije nego inače,a i osjećala sam da mi i srce malo sporije tuče. Rješila sam se dokaza tj. podloge,a vrećicu,karticu i novčanicu strpala natrag u torbicu te torbicu sakrila među hrpu odjeće u sobi. Bacila sam se na krevet u odjeći u kojoj sam i došla(što inače ne radim i gadi mi se). Uživala sam u osjećajima koji su me preplavili,kao da su mi napokon pali okovi uspomena i groznih sjećanja. Zaklopila sam oči i zaspala.