Game over.(h.s.fanfic-croatian)//PAUSED!

17.-Tears speak louder than words.

Drugi prosinca,dva sata poslije ponoći.

Harry se još nije vratio kući. Hodala sam gore-dolje niz hodnik nervozno grickajući nokte konstatno pogledavajući na sat na mobitelu. Odlučila sam mu uputiti još jedan poziv,ali i taj je završio odbijen. Bijesno sam zarežala bacivši svoj mobitel preko cijele prostorije u zid. Naravno,rasipao se u komadiće. Jebo vas iPhone.
Ovo se događa već cijeli ovaj tjedan. On misteriozno nestane i nema ga do kasno u noć. Nekad čak ne dođe po dva dana,a kad ga pitam gdje je bio,promjeni temu ili jednostavno izađe iz sobe. Sad kad bolje razmislim...ovo se događalo već prije. I njegova misteriozna izbivanja i njegovi tihi razgovori na mobitel i poruke koje mi nikad neda da pročitam. Inače mi nikada ništa ne skriva.
Prošla sam prstima kroz svoje plave i neuredne kovrče. Harry,polomit ću ti svih 206 kostiju koje imaš i nećeš se više ni maknut iz ovog stana. Mrzim ga. Zapravo,volim ga. Ili mrzim. Mrzim to što ga volim.
Trznula sam se na zvuk ključa u bravi. Evo ga.
Čim sam ugledala njegovu kovrčavu glavu kako ulazi u stan opalila sam je najjače što sam mogla.
''Ow!!'' Uhvatio se za glavu pogledavši me ljutito. ''Šta je? Čemu to!?''
Kao odgovor udarila sam ga u međunožje i okrenula se na petama bjesno stupajući u sobu. ''Jer si kreten!'' Zavikala sam prije nego sam zalupila vratima.
Dojurio je zamnom u sobu i uhvatio me za zapešća i stisnuo ih. ''Kako se to ponašaš!?''
''Ja?!'' Vilica mi je skoro pala do poda kao reakcija na njegovo idiotsko ponašanje. ''Gdje si bio!? Gdje ideš svake večeri,zašto mi se ne javljaš,s kim razgovaraš na telefon kad misliš da te ne čujem!?'' Zvučala sam kao pre posesivna djevojka,ali htjela sam znati što muti.
''Što to tebe briga!?''
''Harry,naravno da me briga kad ne znam ni gdje si ni s kim si ni kako si!''
''Tu sam,s tobom sam i dobro sam!''
Nasmijala sam se cinično i izvukla svoja zapešća iz njegovog stiska. Odgurnula sam ga i htjela izaći van iz sobe,ali me zgrabio za ruku i okrenuo prema sebi. ''Opet mi okrećeš leđa!!?''
''Da i što ćeš!? Udarit ćeš me!? HAJDE! Budi muško! Udari me!!''
Digao je ruku,ali ju je ubrzo i spustio i ugrizao se bijesno za usnicu.
''Da..to sam i mislila.'' Pogledala sam ga s gađenjem i izašla iz sobe.
Naslonila sam se uz ljubičasti zid u glazbenoj sobi,pogledala sam prema plafonu i uzdahnula dok su se suze samo skupljale u mojim očima. Zašto barem jednom u ovom sranju koje zovem životom ne mogu biti sretna!? Taman pomislim da je napokon sve okej i onda se sve mora sjebat!
Lupila sam šakom o zid i pustila suze da se spuste. Nije me bilo briga. Ako će mi tako biti lakše onda neka samo teku. Nek isperu svu bol. Gurnula sam svoje lice umrljano maskarom među dlanove i počela nekontrolirano jecati.
Zablokirala sam ih negdje u svom grlu u pokušaju da se saberem. Imala sam snažnu migrenu zbog plakanja pa sam zato i pokušala prestati iako migrena nije popuštala. Ušetala sam u sobu i zatekla Harrya kako mirno leži na krevetu igrajući se na mobitelu. Izvukla svoj nazovi kofer i počela utrpavati u njega svoju odjeću i sve svoje što mi je došlo pod ruku. Harry me pogledao kao da sam poludjela i kao da se prije toga ništa nije dogodilo.
''Pia? Što to radiš?'' Polako je ustajao iz kreveta promatrajući moje bjesne kretnje. Naravno,nisam odgovarala.
Baš sam htjela ubaciti još jedan komad odjeće unutra kad me njegova snažna ruka ponovno uhvatila za zapešće.
''Šta je!?'' Izderala sam mu se u facu.
''Negdje idemo?''
''Ti ne. Ja da.'' Odgovorila sam mu hladnim tonom. Njegov stisak oko mog zapešća je samo još više očvrsnuo.
''Ne,ne ideš ti nigdje.'' Panika je bila očita u njegovom glasu. ''P-Pia ne radi mi to. Ne možeš otići. Kamo bi uopće išla?''
''A da? A ti meni možeš? Možeš me ostaviti cijelu noć samu,odbijati mi pozive i prevrtati očima kad pričamo?''
''Bio sam na poslu!''
''Harry,ja nisam budala i nisam tvoja igračka! Imam osjećaje i zaslužujem barem da me poštuješ i da mi ne lažeš u oči!''
''Glupa si ako misliš da možeš pobjeći od mene.'' Stisnuo mi je jače ruku dok je njegov pogled bio i dalje usmjeren u moje oči.
''Harry što je tebi...'' Nevjerica i gađenje opasno su mi se mješali u glasu.
Promrmljao je nešto ispod glasa meni potpuno nerazumljivo. Osjetila sam da je njegov stisak popustio pa sam izvukla ruku iz njegove i zatvorila svoj kofer. Povukla sam ga s kreveta,ne obazirući se na njegovu težinu. Jedva sam ga dovukla do vrata i polako sam ih počela otvarati kad se Harry napokon trgnuo iz transa dojurivši do vrata. Svojim čvrstim dlanom zalupio je vratima. ''Ne dam ti da ideš.''
''Makni se s vrata.''
Svojim drugim dlanom obuhvatio je moj obraz nježno ga milujući palcem. ''Molim te..ne radi to..objasnit ću ti.''
Gotovo sam strgnula njegov dlan sa svog lica. ''Ne diraj me.''
''Dobro,a gdje ti misliš da ideš!?'' Ponovno je planuo vidno iznerviran.
''Idem k Niallu.''
''Oh,sad me i varaš?''
''Niall mi je najbolji prijatelj,šupčino. A kad smo kod varanja..'' Zastala sam dvoumeći se da li da dovršim rečenicu ili ne. Ipak da. ''Tvoja vječita izbivanja iz kuće i šaputanje u slušalicu telefona uopće nisu sumnjiva.'' Primjetite sarkazam u mom glasu.
Ostao je bez riječi,prekrižio je ruke i počeo izbjegavati kontakt očima. Iskoristila sam njegove trenutke tjeskobe i pokupila se iz stana zajedno sa koferom.
Sjela sam na stepenice ispred zgrade dok su se suze ponovno počele utrkivati po mom licu. Lagala sam.ne idem k Niallu. Ne idem nigdje zapravo. Samo sam se htjela maknut iz tog stana i od njega. Prebacila sam kapuljaču preko glave i naslonila se čelom na svoja koljena. Bilo mi je užasno hladno i samo sam htjela zaspati.
''Gospođice,je l' sve u redu?'' Začula sam dubok,hrapav glas te podigla glavu u smjeru odakle je glas dolazio.
''Zayn?'' Upitala sam drhtavim glasom ne vjerujući da ga vidim.
''Pia..'' Iznenadio se.
''Što ti radiš u Londonu? Ponovno..''
''Morao sam osobno donijeti riječi pjesme nekom šupku od pjevača koji se zove...Henry Styles''
''Harry.'' Rekla sam tiho.
''Hm?'' Podigao je obrve lagano jer me nije dobro čuo.
''Taj šupak..zove se Harry.'' Šmrcnula sam. Zašto bi mu ovako kasno donio pjesmu?
Provjerio je na papirić koji je držao u ruci i kimnuo. ''Aha da. To sam i rekao.''
Jedan smiješak mi se potkrao na lice. Zayn..smotan ko i uvijek.
Sjeo je pored mene stavljajući jednu ruku oko mog vrata. ''Hoćeš li mi reći zašto plačeš?''
''Ne plačem.''
''Ne budi tvrdoglava..poznajem te još uvijek.''
Usmjerila sam pogled prema podu razmišljajući kako da ovaj cijeli tjedan sročim u jednu normalnu rečenicu.
''Pa?'' Upitao me nestrpljivo.
''Harry.'' Mhm,odlična ti je rečenica Pia.
''Trebam ga tuć'?''
''Dobro bi mu došlo...'' Prokomentirala sam polu glasno.
''Okej,šta ti je napravio? Ubit ću Boga u njemu!'' Postao je nemiran i njegove ionako tamne oči postajale su sve tamnije. Baš kao nekad kad bi me netko povrijedio. Zayn je jednostavno bio takav da bi za osobe do kojih mu je stalo,lomio drugima ruke i noge.
Ispričala sam mu ama baš sve što se desilo,ali najviše ga je naljutilo to što je Harry digao ruku na mene.
Ustao je i krenuo prema vratima zgrade ljutito što je mene natjeralo da se dignem i zaustavim ga.
''Zayn smiri se..nije me udario samo je dignuo ruku..''
''Nije me briga! Dovoljno je samo da te krivo pogleda! Čekao sam te godinama dok te on ljubio i imao. Ne zna te cijeniti,a ja bih to znao. Samo ga želim naučiti pameti. Ako te on povrijedi ili ti slomi srce,ja ću slomiti nešto njegovo!''
''Ne,Zayn,nije me povrijedio..'' Slagala sam i sebi i njemu. Koliko god me boljelo i dalje nisam htjela da Harry pati na bilo koji način. Hoću da bude sretan pa makar i sa drugom.
''Tvoje suze mi dovoljno govore..''
''Ne,molim te..'' Glas mi je ponovno poprimio onu drhtavu notu te sam uhvatila Zayna za ruku. ''Samo idemo negdje,molim te. Vodi me odavde.''
Gledao me par sekundi sa žaljenjem u očima,a onda je samo kimnuo stisnuvši lagano moju ruku. Drugom rukom je uhvatio kofer i strpao ga u auto,a zatim je meni kavalirski otvorio suvozačeva vrata. Nakon što smo se oboje smjestili,pogledala sam kroz prozor dok je on palio auto. Vidjela sam na balkonu Harrya sa bijesnim izrazom lica i ne znam je l' mi se učinilo ili su se to stvarno suze svjetlucale u njegovim smaragdno zelenim očima.

___________________________________________________________
Etoooo. Hm,drugi nastavak će biti puno puno puuuno PUNOOO zanimljiviji od ovog,ovaj mi je samo trebao kao neki uvod za daljnju radnju.
A big thank you to all my bitches who are reading this shit.. ly all <3

Stay awesome.
DarkCyborg