Game over.(h.s.fanfic-croatian)//PAUSED!

15.-Who the hell are you?

Tako mi je drago što sam ponovno doma,ali još draže mi je što sam se riješila svoje ovisnosti. Iako,čak se i osjećam kao da sam se riješila i svoje slobode na neki način,svog bjega od sjećanja,ali ipak...ponosna sam što sam uspjela. I Harry je. Odbacila sam droge,ali još uvijek idem na 'support group',predivno su društvo i stvarno su mi pružili i više potpore nego sam mogla ikad zamisliti. Posebno sam dobra postala sa jednim plavokosim dečkom. Zove se Niall. Niall James Horan,zapravo.
*Flashback-Kako smo se upoznali*
Okeeej,sve čudak do čudaka. Ovo je gore nego bolnica...ovo je prvi i zadnji put da sam tu.
Ogledala sam se još jednom oko sebe,još nismo počeli s grupom,još uvijek se skupljamo. Možda bi bilo bolje da odem prije nego počnemo,stvarno ne želim slušati ove luđake. Bit ću ja dobro i bez njih.
Dobro pazeći da me nitko ne vidi polako sam se micala unazad prema vratima. Fuck this shit,I'm out.
Aaaali onda sam osjetila snažan udarac na leđima i stražnjem dijelu glave. Uhvatila sam se jednom rukom za glavu okrenuvši se. Tamo su me gledala dva plava oka. Pripadala su nekom plavokosom kretenu.
''Pazi gdje ideš budalo!''-proderala sam se,ali opet šaptom jer sam i dalje imala namjeru otići.
 Pokušala sam ga zaobići i proći kroz vrata,ali zaustavila me njegova ruka. Pogledala sam ga zbunjeno.
''Uhmm,zašto me držiš?!''-pokušala sam izvući ruku iz njegovog stiska. Kao što rekoh,čudaci.
''Because I'm Irish.''-osmijehnuo se popuštajući stisak. Podigla sam obrvu.
''Zovem se Niall.''-pružio mi je ruku kojom me držao prije.-''Niall James Horan,zapravo.''
''Pia.''-rekla sam,ali mu nisam pružila ruku.
U tom trenutku svi su se okupili u krug i pozvali nas. Baš super,sad sam zaglavila tu.
Zarežala sam ispod glasa i krenula prema grupi ljudi.
Ovako izbliza svi izgledaju nekako mrtvo. Neispavani su,slabi i izgledaju kao da će se svaki tren srušiti. Niall je izgledao malo drukčije. Odmornije.
Dva sata smo svi međusobno razgovarali,dobila sam mnogo podrške od njih kad sam ispričala svoju priču. Neke njihove priče natjerale su me na suze. Saznali sam mnogo o njima i zapravo su mi se i svidjeli. Sada mi je jasna ona izreka:Ne sudi knjigu po koricama.
Nakon grupe Niall me ponovno zaustavio kod vrata i pozvao na kavu. Rado sam pristala,simpatičan je i vrlo optimističan unatoč svemu kroz što je prošao. Dobro utječe na nas u grupi.

Hodali smo u tišini do kafića te sjeli i naručili kavu. Iako je ne volim baš.
''Nego,uhmm...nisam baš uspjela shvatiti zašto si ovdje?''-pokušala sam započeti nekakav razgovor.
''Ha? Aha,u grupi misliš.''-usne je razvukao u mali osmijeh dok je žličicom radio kružne pokrete u kavi.-''Pa...u srednjoj sam upao u loše društvo. Dotad sam uvijek bio po strani i nisam bio baš popularan. Imao sam potrebu za društvom i bio sam u stanju napraviti sve da bih dobio nečiju pažnju. Skompao sam se s 'Otpadom'-tako su zvali tu grupu dečkiju-ali imali su par uvjeta. Morao sam početi piti i pljačkati. Sve je donekle prolazilo ''u redu''. Istina,znao sam se probuditi na čudnim mjestima ne sjećajući se prethodne noći,nekad su me znali uhvatiti usred krađe,ali nikad nisam imao stvarno ozbiljnih problema s tim. Kad smo završili srednju,ostali smo u kontaktu. Svoje buntovništvo prenijeli smo na viši nivo. Upadali smo u ozbiljne tučnjave,male pljačke torbica prešle su u velike pomno smišljene pljačke banke. Pljačkali smo jer nam je trebalo novaca za drogu. Upali smo vrlo duboko u ralje ovisnosti,bile su vrlo male šanse za spas. Dva mjeseca kasnije,naš glavni je umro od predoziranja. Grupa se raspala,više nismo bili toliko snalažljivi bez njega,bilo nas je strah da bi nas mogla snaći ista sudbina kao i njega,stoga raspršili smo se po svijetu u nadi za novim životom,u nadi za nov početak. Ja sam se doselio ovdje u London s mamom. Riješio sam se droga i alkohola. Sve do jedne jeseni...te proklete jeseni kad joj je otkriven rak na plućima.''-naježio se i stisnuo šake.-''Bio sam tako bespomoćan. Brinuo sam se za nju do zadnjeg trenutka,a ona se svaki dan smiješila koliko god ju je boljelo. Prošla je gro sranja i stvarno joj se divim,jedini je razlog zašto sada živim. Kad je umrla ponovno sam počeo piti. Utapao sam tugu u aloholu dan i noć. Završio nekoliko puta na ispumpavanju. Sjedio sam na njenom grobu kad sam odjednom osjetio toliku snagu u sebi. Toliku volju i želju da se po drugi put riješim svojih ovisnosti. Htio sam to napraviti zbog nje. I eto me ovdje,borim se. Za nju.''-nekoliko suza kapnulo je niz moje lice. Za razliku od njegovog,njegovo lice je bilo puno ponosa i snage. Nekakve pozitive. Iako,oči su odavale njegovu bol. Onda je napravio nešto što je mene zbunilo i u isti tren ojačalo. Njegov osmijeh. Ako on može nakon svega se smiješiti,mogu i ja. On je živi dokaz koliko čovjek može biti jak. I 'ko kaže da ne može,taj nikad nije ni htio.
Dan po dan,Niall i ja smo se sve više oporavljali. Borili se rame uz rame protiv onog što nas je htjelo ubiti.
*End of flashback*

U studiu sam pregledavala spot za svoju posljednju pjesmu i davala sugestije svom menageru što bismo mogli ubaciti,a što izbaciti iz spota. Nisam bila baš zadovoljna plesačicama jer nisu plesale kao jedno. Odlučila sam ponovno snimiti tu scenu te sam otišla u sobu pored studia i sjela pred veliko ogledalo.Za svaki spot se šminkam sama. Ne dopuštam nikom drugom da dira moje lice. Jedan od razloga je taj što je Alice jedna od šminkerica ovdje. Nep,još uvijek nije otpuštena,ali od onog incidenta s Harryem počela me gledati s očima punih prijezira i već nekoliko puta je pokušala sabotirati moje pjesme i šminkom uništiti moje lice.
Promatrala sam svoju ispeglanu kosu u ogledalu. Ne sviđa mi se ovako. Više volim kad je prirodna i nakovrčana,ali odlučili su da u spotu moram imati ravnu kosu. Slegnula sam ramenima na tu pomisao i počela se šminkati. Htjela sam postići više prirodan izgled pa mi nije ni trebalo puno vremena. Ubrzo sam izašla iz prostorije i ušla u studio u kojem smo trebali snimiti tu scenu. Namjestila sam se na auto dok su se plesačice razmještale po svojim mjestima. Dvije pored mene i četiri pored auta. Ovaj put smo sve dobro obavile te sam im dala slobodno popodne. Nisu mi potrebne danas više,a i meni treba odmora.

Prošli su mjeseci od mog i Zaynovog susreta. Sad bi već trebao biti natrag u Canadi. Malo mi je žao što nisam imala priliku pošteno popričati s njim,ali vjerojatno je tako najbolje. Mora prihvatiti da već odavno nisam njegova,mora krenuti dalje. Ipak...možda ga pokušam nazvati kasnije.
Čula sam zvono na vratima i nevoljko ustala s trosjeda. Harry je sigurno opet zaboravio proklete ključeve. Jednog dana će ostaviti glavu ovdje.
Dovukla sam se do vrata i okrenula ključ u bravi.
Ostala sam zaprepaštena.
''Pia...''-obratila mi se osoba.
____________________________________________________________
DAM DAM DAM DAM! TNTNTN. CLIFFHANGER,LADIES AND GENTLEMEN. :P
Sta mislite,ko je dosao?

Hmhmhmhm,naastavak ide nakon 4 komentara i 5 vote-ova. :3
Hvala vam za podrsku,divne ste. <3

Dooo slijedećeg nastavka,stay awesome,love ya haha <3