Moja Sudbina [✔]🔚

6.

Vrata očeve radne sobe bila su zatvorena, znala sam da je tamo bio sam i da je advokat otišao, a ja sam se plašila ući i suočiti se sa njim.

Njegovo zdravstveno stanje se pogoršavalo, svjesna sam toga i plašila sam se da će mu se nešto dogoditi. Voljela sam svoga oca, znao je biti čudan čovjek ali nas je uvijek  volio i pazio na poseban način i nas i našu majku i uvijek se trudio da nam ništa na svijetu ne nedostaje.

Kad god bi išao na poslovna putovanja pravio je spisak želja kako smo mi to zvale i šta god bi mi zapisale na taj spisak imale bi, on bi nam donosio šta god da smo zatražile bez prigovora. Mojoj majci je donosio skupe parfeme, razne materijale i novu odjeću, šešire, cipele, haljine po posljednjim moda. Mojim sestrama bi donosio najfinije puder, raznovrsne torbice, skupocjeni nakit i razne najnovije haljine kakvih god materijala i boje da su poželjele. Meni, meni je donosio poklone i kad ništa nisam tražila od njega i nikada se nije pojavljivao bez mog poklona. Donosio bi mi nove knjige za čitanje, raznovrsne boje za moje slike,četkice za slikanje, materijale i razne zanimljive muzičke instrumente, zapravo sve što bi moje srce zaželjelo i što mi je bilo zanimljivo on bi mi donosio, uvijek je znao odabrati pravi poklon za mene i svaki put sam bila oduševljena njegovim izborom.

Sjećam se jednom da sam bila jako bolesna, imala sam samo deset godina  i moj otac se tad spremao za dugo poslovno putovanje. Ja sam na par dana prije toga slučajno čula majku kako razgovara sa našim advokatom gospodinom Jildrizom i moli ga da razuvjeri oca od tog putovanja, navodno je bilo jako opasno jer su u toj zemlji gdje su išli vladali nemiri zbog neke političke gluposti. Advokat joj je rekao da je nemoguće da odgode putovanje jer je posao hitan i da se ne brine jer se u međuvremenu situacija malo smirila i da će sve proći u najboljem redu. Uprkos advokatovim uvjerenjima majka je i dalje bila nemirna, a i ja sam se plašila za svoga oca, iako nisam znala o čemu se tačno radi znala sam da moja majka rijetko diže paniku bez potrebe. Noć prije očevog putovanja moje zdravstveno stanje se znatno pogoršalo, temperatura je naglo rasla i svi su bili jako uplašeni,a posebno moj otac koji je cijelu noć presjedio kraj moje postelje, stavljao mi obloge i mjerio temperatu. Ujutro moje stanje se popravilo, a on se spremio za put, kao i uvijek imao je listu želja sa sobom, koja je bila poprilično velika, ali na toj listi nije bilo moje želje. Prije nego što je krenuo otac se došao pozdraviti sa mnom, a zatim me upitao zašto nisam napisala svoju želju i šta želim da mi donese sa svog putovanja. Ljuta što odlazi i ostavlja me bolesnu rekla sam mu da ne želim ništa i da ne mora ništa da mi donosi. Pomalo razočaran mojim odgovorem upitao me da li sam sigurna u to, na što sam ja samo zaklimala glavom i okrenula se na drugu stranu. Poljubio me u kosu i izašao iz sobe, odjednom me obuzela tuga što sam bila gruba prema ocu i sjetila sam se zabrinutosti u majčinim očima dok je pričala o tom putovanju, bolesna kakva sam bila skupila sam snage i ustala iz kreveta. Krenula sam prema vratima, a tu me ljutito zaustavila Nana, ružila me zato što ustajem iz kreveta bolesna i podsjećala kako me ljekar upozorio da strogo moram mirovati i odmarati se. Željna da vidim oca još jedan put istrgnula sam ruku iz njenog stiska i potrčala kroz kuću sve do kočije gdje sam našla oca kako se sprema da uđe. Vidjevši me zastao je i okrenuo se prema meni uputno me gledajući, majka je počela da galami, a ja sam se bacila ocu u zagrljaj. Čvrsto sam ga zagrlila i šapnula: ”Ne možeš da ideš, fali ti moja želja”

“Koje su to vaše želja proncezo Lejla, vi recite, a ja ću svaku da  ispunim.”

“Obećavaš li?” - Upitala sam.

“Naravno, zar sumnjaš u moje sposobnosti, jesam li te ikada do sad iznevjerio.”

“Pa nisi, ali ne smiješ ni sada. Imam samo jednu želju.”

“Koju? Reci mi.” - Pitao me otac pažljivo dok su se ostali zapitkivali šta to nas dvoje šapućemo.

“Da nam se vratiš.”