Moja Sudbina [✔]🔚

12.

Muratova blizina počinje uveliko da utiče na mene, na način na koji ja to ne želim. Zadnje što trenutno želim jeste da padnem i zaljubim se u tog čovjeka. Ne želim da pregazim svoju ljubav prema Ahmedu i predam se čovjeku čija sam žena postala preko noći a kojeg pri tome nisam ni poznavala kako treba. On je za mene stran i tuđ i ne želim da ga bolje upoznajem.

Zašto ne želim? To me ne pitajte jer odgovor je težak po mene. Težak je jer se plašim, plašim se da ne zavolim čovjeka koji mi je uzeo pravo na sreću ili kojem sam dobrovoljno dala svoju sreću sa čovjekom kojeg sam obožavala. Ni ja više nisam sigurna šta je od toga tačno i šta je prava verzija svega. Ni u šta zapravo više nisam sigura i u tome i jeste problem. Kako bih sebi mogla dozvoliti da se tako brzo zaboravim i predam tom čovjeku koji je igrom slučaja postao moj muž iako to nisam željela.

Plašim se Murate. Plašim se da se ne zaljubim u tebe i tako upropastim samu sebe, ne mogu se zaljubiti u tebe jer ja već volim drugog.

Već drugi dan sam hladna prema njemu i u potpunosti nezainteresovana za sve što ima veze sa njim. Njegove pozive za jelo sam uporno odbijala, kada bi dolazio u sobu ja bi se zabavljala nečim drugim i pravila se kao da ga ne primjećujem, a primjećivala sam. Ohh itekako sam primjećivala, svaki njegov pokret pratila sam u jednom dahu. Način na koji mu se prsa podižu i spuštaju kad diše, način na koji sklanja svoju gustu kosu sa lica, način na koji hoda, njegova mišićava leđa dok se saginje i te usne. Usne koje tako lijepo i tako nježno šapuće moje ime da se naježim svakoga puta kad mi se obrati.

On je ispunjavao svoje obećanje i držao se dalje od mene. Navečer bi dolazio u moju sobu i spavao u istom krevetu sa mnom ali me nije dodirivao, samo bi ležao na svojoj strani kreveta. Tih noći u mom krevetu gotovo da nije ni spavao, znam jer ni ja nisam spavala. Više sam ležala nepomično kao u nekom transu osluškujući njegove bolne uzdahe sve do zore. Pred zoru bi ga umor savladavao i on bi padao u duboki san, a ja bi i dalje ostajala budna osluškujući njegovo disanje. Noći su bile teške i za mene također, nakon što bi on zaspao moja borba je počinjala. Borila sam se sa samom sobom i svojom željom da se okrenem i posmatram to lijepo lice kako spava. Par puta bi se čak i okrenula te kao opčinjena satima gledala u njegovo lice obasjano mjesečinom. Te duge crne trepavice, crne obrve, lijepa vilica sa gustom crnom bradom, kovrđava crna kosa iznad visokog lijepog čela i velika prsa prekrivena malim crnim dlakicama. Gledala sam ga željno prateći svaku liniju njegovog lica i pamteći je kako da će sutra nestati i ja je više nikada neću vidjeti. Nakon nekog vremna hvatala bi samu sebe kako zurim u njega ne trepćući i brzo okretala glavu na svoju stranu prigovarajući samoj sebi. Ubrzo potom i ja bih padala u san, a kad bi se probudila njega više ne bi bilo u krevetu.

Kucanje na vratima

"Uđi Ajše"- Kaže Murat, Ajše i još jedna od pomoćnicom ulaze u sobu sa velikim tacnama punih hrane u rukama.

"Ispričavamo se!" - Kažu u glas. - "Vaša hrana je spremna."

"Bravo Ajše, stavite to tu."- Privlače stoliće i stavljaju to ispod kreveta meni da gledam u to.

Za svo ovo vrijeme koliko sam ovdje hrane nisam ni okusila, osim voća i vode ništa više nisam jela. Štrajkovala sam glađu protiv same sebe i gubila sam. Ajša se jako brinula za mene i molila me da jedem, ali ja nisam htjela i konstanto sam odbijala da jedem pod izgovorom da sam umorna i da se želim odmoriti ili da jednostavano nisam gladna.

Do sad nisam ni osjećala toliku glad i nije mi bio problem odbijati hranu, ali sad dok se soba ispunjavala mirisom tople hrane moj želudac je počeo protestovati i voda mi je počela ići na usta.

"Možete ići, slobodne ste." - Kaže im Murat sa tajanstvenim osmijehom na licu.

"Da gospodine. Prijatno gospođo Lejla." - Kažu opet u glas na što sam se trgnula i skrenula pogled sa hrane pa im uzvratila osmijeh. -"Hvala." - Odgovorila sam i nastavila da gledam u Murata koji je sad svu pažnju posvećivao meni.