Moja Sudbina [✔]🔚

15.

Murat

Jašem na leđima svog najdražeg konja Aresa dok čvrsto u rukama i pripijenu sebi držim Lejlu. Poskakuje na mom krilu izazivajući u meni buru kakvu ni sama nije svjesna da može izazvati.
Njen miris ispunjava moje nosnice dok me njena kosa udara po licu nošena vjetrom.

Moja je, u potpunosti moja, a ipak sam je tako željan. Gladan njenog tijela, pogleda, osmijeha i tog uzdaha tako slatkog i otrovnog po moje srce i moj mozak. Sa njom u naručju cijeli svijet i sve što sam ikada želio bili su moji, sve što mi je ikada trebalo je ona. Tako nježno, krhko, nevino biće, a sa druge strane tako okrutno i nemilosrdno. Sve što mi treba jeste malo njene ljubavi, samo malo i to je sve što želim. Ali izgleda da ipak tražim previše.

Danima se držim podalje od nje kako je ne bi povrijedio kao prošli puta i do sad mi je to jako dobro išlo. Pitanje je mogu li se nastaviti držati dalje od vlastite žene i da li je to uistinu ono što ja želim? Da li je to ono što ona želi?

Hiljadu pitanja u mojoj glavi, a samo jedna misao na kraju svega….LEJLA!..

Dok oboje poskakujemo na konju ona pripijena uz mene i potpuno orjentisana na konja moje ruke lagano šetaju po njenom tijelu, a ona se ne opire. Pitam se da li je zaista toliko okupirana životinjom da i ne primjećuje moje dodire ili ipak želi da je dodirujem.

U desnoj šaci držim uzde oslanjajući ruku na sedlo između njenih nogu dok lijevom rukom šetam, po njenom tijelu pribijajući je sve jače i jače uz sebe.

Kad primjetim da smo blizu ranča natjeram Aresa da uspori malo svjestan da ću je uskoro morati pustit iz svog naručja i ko zna kada ću opet imati priliku biti tako blizu nje. Ko zna kada ću opet moći da osjetim njenu kosu na svom licu, njen zanosni miris u svojim nosnicama i to lijepo tijelo naslonjeno na mom.
Primijetivši da sam usporio Aresa postane nemirna te krene da se migolji u mom naručju i natjera me da poludim.
Pokušam je zaustaviti, ali bezuspješno jer tek tad počinje još jače da se opire, a meni pada mrak na oči. Nemirno se migolji u mom krilu, trljajući se nesvjesno o moju muškost. Osjećam kako mi sva krv jurnu prema donjem dijelu tijela i znam da neće biti dobro ako ona to primjeti. Mogla bi se uplašiti i još više bježati od mene. Da se to ne bi dogodilo jače je stisnem uz sebe ne bi li se umirila i prestala da me izaziva.

Nesvjesna moje reakcije na njeno ponašanje i nesvjesna šta sve u meni izaziva nastavlja da se buni i pokušava da se oslobodi mog stiska, a zapravo pravi gore.

“Mirna...Lejla budi mirna!!” - Kažem ljutito pokušavajući da povratim kontrolu nad svojim i njenim tijelom.

“Murate pusti me..” -Ne reagiram na to pa ona nastavlja - “Molim te, pusti me.Ne mogu da dišem! Murat!!” -Vrisne glasno i tad opustm stisak oko njenog struka. Na što ona opet počne da uvija tijelo pokušavajući da se izmigolji iz mog zagrljaja i time rizikuje da oboje padnemo sa konja. Pustim joj malo nadajući se da će prestati, a kad vidim da ne namjerava prestat sa tim djetinjastim ponašanjem grubo je stisnem uz sebe, ponovno natjeram Aresa da potrči i ljutito procijedim kroz zube;
“Rekao sam ti da se smiriš!”

“Ali…”

“Lejlaa!!”  -Povisim ton te ona ušuti i umiri se, puštajući me da uživam u njenim slatkim uzdasima i plitkom disanju.
No mom uživanju se brzo spremao kraj. Kako se približavamo vili tako osjetim da Lejlino tijelo postaje sve napetije i napetije. Pretpostavljam da će iskočiti sa sedla čim uđemo u dvorište. I tu je kraj mom uživanju sa njom. Već sad razmišljam o tome da počnem češće da je vodim u ovakve šetnje sa konjem..

Ulazimo u dvorište i kao što je za očekivati sva pažnja je usmjerena prema nama, zapravo prema Lejli. Radnici su toliko zauzeti buljeći u nju da me i ne primjećuju pa tek pokoji od njih klimne glavom ili skine šešir u znak pozdrava.