Moja Sudbina [✔]🔚

11.

Sjedim na krevetu dok se Murat oblači ispred mene i glasno se smije mojim po njemu dječjim postupcima. Kad sam ušla u sobu natjerao me da sjednem, a zatim se bez imalo srama skinuo gol ispred mene. Zapravo već je bio go samo je ovoga puta otvorio peškir i nastavio normalno da se oblači polako i bez pritiska što ga gleda ženske osobe. Njemu nije smetalo, a ja sam ostala u šoku kad sam ga vidjela takvog i brže bolje sam pokrila oči i lice rukama od stida na što se on počeo glasno smijati. Meni nije bilo smiješno, drhtala sam kao list na vjetru i gorila u isto vrijeme imajući još uvijek njegovo mokro tijelo pred očima uprkos tome što ga više nisam gledala. Mislim da ću zauvijek kad zatvorim oči da vidim njegovo nago tijelo pred sobom.

Se druge strane vidjevši ga takvog podsjetilo me na našu prvu bračnu noć koju sam se trudila zaboraviti, ali bezuspješno. Uprkos silnom kupanju i trljanju kože još uvijek sam osjećala njegove ruke po cijelom tijelu gdje god me dirao, osjećala sam njegove poljupce na koži i čula njegov duboki glas na svome uhu: "Sad si moja, napokon si samo moja Lejla." - Ponavljao bi.

Koliko god se trudila da zaboravim tu noć nisam uspjela, nastavila sam da je preživljavam iznova i iznova, bojala sam se da i sad ne uradi isto to. Bojala sam se sa razlogom jer i dalje sam mogla osjetiti jačinu njegovog stiska na svojoj ruci, mogla sam osjetiti težinu njegovog tijela na meni i lakoću sa kojom mi je raširio noge uprskos mom opiranju. Znala sam da ukoliko poželi, može to da uradi opet i da ja ne mogu da uradim ništa povodom toga, bespomoćna sam i potpuno u njegovoj milosti. Vrele suze su mi potekle licem i tijelo mi je jače zadrhtalo kad sam osjetila njegove ruke na svojim ramenima. Nisam podigla glavu, nisam sklonila ruke sa lica samo sam se ukočila iščekujući njegov sljedeći potez.

"Lejla ne ponašaj se kao dijete, podigni glavu." - Kroz smijeh je govorio Murat i glas mu je zaista imao potpuno drugačiju boju kad se smijao.

"Lejla je li ti to plačeš dušo?" - Ponovno me upitao, ali ni ovoga puta nije dobio odgovora pa je nastavio.

"Ne plači, molim te. Lejla zaboga pogledaj me. Plašiš me!"

Uhvatio me za ruke i sklonio ih sa lica, a potom mi nježno maknuo kosu i privukao me sebi u zagrljaj.

"Zašto plačeš ljepotice. Jesam li te uplašio? Pa nisam uradio ništa loše, na mome tijelu nema ništa što već prije nisi vidjela prije neku noć, sjećaš se."

Ooo itekako sam se sjećala te noći gospodine Murat, iako se svim silama trudim da je zaboravim ne uspjeva mi. I dalje je se sjećam i bojim se da ću je se sjećati dok god sam živa.

Sva sreća da je obukao košulju prije nego me zagrlio inače bi bila pripijena na njegove gole grudi i to bi sve ovo činilo još gorim i neugodnijim po mene. Kroz košulju se probijala toplina njegovog tijela i mogla sam da je osjetim na obrazu dok su mi se nosnice punile mirisom svježe okupanog muškarca. Taj zagrljaj me u isto vrijeme tješio i uzbuđivao na neki neobičan način. Od njegove topline obrazi su mi se srušili i prestajala sam da plačem opijena njegovim jakim mirisom. Bilo je jako čudno, ne mogu vam to objasniti. Osjećala sam se kao da pripadam tu, baš tu u njegovom naručju.

Kad sam se smirila i prestala da plačem odmaknuo se od mene i nježno mi podigao glavu te se zagledao se u moje oči, crvene i natekle od silnog plakanja ovih dana.

"Jako si lijepa kad plačeš, ali ja i dalje ne volim da vidim suze na tvojim obrazima. Zašto plačeš Lejla? "- Ništa nisam rekla, ignorisala sam njegova pitanja nadajući se da će prestati da ih postavlja, ali to se nije desio jer Murat je bio jako uporan.

Moje srce je kucalo ubrzano u njegov blizini, a njegov sljedeći postupak je još više pogoršao situaciju i natjerao moje jedno srce da poskoči.