Čvrsto je stiskala bebu na svoja prsa u strahu da nebi zaplakala i da je ne nadju dok ne stigne do aerodroma ... Ovo je bio njen jedini način za izlaz iz Tabuka, grada koji se nalazio sjeverozapadno u Saudiskoj Arabiji u blizini granice sa Jordanom.. Tabuk je bio poznat i po najvećoj avio bazi u Saudiji...
Loren je od prvog dana kad je kročila ovdje živila život kao da je u braku sa strancem, Hišam više nije bio onaj čovjek za kojeg se udala u Atlanti ... Nestao je osmjeh sa njegovog lica , grubo se obraćao dok bi odgovarao na njena pitanja i trudio se maksimalno da nije često osamljen s njom...Kao da je kročila u drugi svjet sa drugim čovjekom, ... Tješila se da je to samo za kratko vrijeme dok su ovdje i da će se sve vratit na staro kad se vrate nazad u Ameriku ......Nadu nije gubila sve do jednog dana kad je saznala da u njoj raste cvjet zasadjen što bi trebalo biti cvjet ljubavi ali to odavno više nije ličilo na vodjenje ljubavi, za nju je bilo ravno silovanju bez nježnosti i zagrljaja, .... Svaki put bi kao ranjena , skupila svoju haljinu da prekrije tjelo , i tako bi preplakala do jutra, u posljednje vrijeme nije imala snage ni to , samo bi se skupila i zatvorila bi oči , nekad ni suza više nije bilo....
Čekala je Hišama da se vrati i da mu kaže radosnu vjest , nije gubila nadu da će pristati da se vrate nazad za Ameriku jer ovdje nije željela da se porodi a još manje da joj djete odrasta u četiri zida zajedno s njom...
Zamišljala je kuću koju su imali u Atlanti i kako se igra sa malenom djevojčicom u dvorištu,dok joj te misli nije prekinuo ulazak djevera u sobu... Brzo je nagrnula veo koji je lagano klizio jer od iznenadjenja nije imala kontrolu u rukama... Zatvorio je vrata za sobom što je nju još više iznenadilo pa je uplašeno skočila , jer joj je bilo zabranjeno da sa njim razgovara a još manje da budu sami u zatvorenoj prostoriji... Rukom joj je pokazivao da se smiri i sjedne, ugledala je da u ruci drži Američki pasoš i to ju je malo umirilo... S operzom se lagano spustila na jastuke u ćošku sobe udaljenja od njega , tiho je pričao ali ga je razumjela i bila iznenadjenja da je njegov engleski bio bolji nego od Hišama koji je živio i školovao se u Americi...
-" Loren , imamo veliki problem, molim te da budeš smirena i da nadjemo zajdnički izlaz... Ovo je tvoj pasoš koji sam našao u Hišamovim stvarima, ističe za četiri mjeseca i za taj period ti na neki način trebam pomoći da odeš odavde , a i ja moram otići... Svojim bjegom ćemo potpisati sebi smrtnu kaznu ali je u našem slučaju i smrt bolja od života koji nam drugi odredjuju..."
-Loren:" Abbas kakva smrt? Šta pričaš ti? I zar ti nije zabranjeno da si ovdje sa mnom u sobi?"
-Abbas:" Od danas nije, večeras će te vjenčati sa mnom!!! Hišam je u zatvoru , detalje me ne pitaj!!! Ni meni nisu rekli zašto , ali sigurno je doživotno dok te vjenčaju sa mnom... Ovdje je zakon takav, nakon smrti jednog brata drugi preuzima obavezu da se brine o ženi i djeci, isti zakon im je i za doživotni zatvor..."
Da već nije sjedila srušila bi se sigurno nakon ovih rječi... Nije mogla da vjeruje što čuje, prije par mjeseci tačnije pola godine je imala normalan život , posao , kuću iz snova, čovjeka kojeg je voljela a sad je sve ličilo na neki film koji možda nikad ne bi ni pogledala...
-Loren:" Izvini, nisam sigurna da li sam više iznenadjenja ili šokirana... Nadam se da je sve samo ružan san iz kojeg ću se probuditi.. Reći ću ti da se nadam da znaš šta radiš i da ćeš se bar ti izvući iz svega, za mene više nije ni važno , i onako sam ja već bila u zatvoru od dana kad sam kročila prag ove kuće ..."
-Abbas:" Treba mi nekoliko informacija od tebe , vidim u pasošu i u papirima koji su bili kod brata ti nosiš svoje djevojačko prezime, za nas je to normalno ali znam da je kod vas u većini slučajeva to nije slučaj..."
-Loren:" Nismo se vjenčali zakonski, čak nemam ni vjenčani list jer nas je vjenčao stari poznanik koji je bio kao direktor lokalne džamije , došao je sa još nekoliko naših radnih kolega i poznanika i obavio vjenčanje u primaćoj sobi u našoj kući..."
Abbas je nešto promrmljao na arapskom i jednom rukom svukao sa glave maramu, sad je vidjela da je on bio možda i mladji od nje , ...Primjetio je da je brzo oborila pogled pa je vratio maramu nazad na glavu i rekao:"Naravno vjenčao te samo da može da spava s tobom, a zakonski nije mogao jer bi se otkrilo da je ovdje već imao zakonsku ženu!!!"
Sad je već osjećala da joj ponestaje zraka i da je guši sve ovo što doznaje ... Da je malo umiri brzo je ispričao kako ta druga žena živi u drugoj kući na drugom kraju grada i da nemaju djece, da se ona odavno pomirila sa sudbinom jer je u većini slučajeva život sličan njenom imala svaka druga žena ...
Slušala je plan koji je Abbas smislio i trgnula se kad je osjetila bebu kako se vrti u njenom stomaku... Skupila je obrve i mahinalno spustila ruku na stomak, nije mogla da vjeruje da je bila trudna možda i više od pet mjeseci , i da će teško moći da pobjegne sa velikim stomakom... Abbas je zaćutao i ona je podigla pogled prema njemu, tiho je prošaputala:"Mislim da sam trudna i više nego sam mislila da jesam...Osjetila sam bebu i po tome mislim da sam trudna više od četiri mjeseca .."
Opet je nešto promrmljao na arapskom i dok je ustajao prišao je bliže i rekao:" siguran sam da niko ne zna da si trudna, ako saznaju da je beba Hišamova dobićemo i njegovu prvu ženu sebi na vrat... Dok ne budem spremio sve za bjeg krićemo da si trudna... Kad sve bude spremno što može da potraje i do dva mjeseca da bi lakše pobjegli obradovaćemo ih tako što ćeš glumiti ranu trudnoću da bi povjerovali da sam ja otac..."
Gledala je kako lagano zatvara vrata za sobom , želila je da mu vjeruje ali je imala neki strah... Pomislila je da je možda samo došao da ispita da li je imala namjeru da bježi i da će uratiti sve samo da je prevari i na taj način je se riješi ... Ali opet je bila i druga Hišamova žena , šta je s njom ??? Da li i nju Abbas isto mora oženit ???
Pomislila je kako god bile njene sumnje istina ili ne ona nije imala drugog izbora a ni načina da se rješi svega i vrati u Atlantu koja joj je toliko nedostajala ... Dok je živjela tamo često je razmišljala da putuje malo i pronadje neki drugi grad ali nakon ovih šest mjeseci boravka ovdje je želila samo jedno... A to je povratak kući ....
