Ljubav jednog vampira

4.

Njen osmijeh je bio nešto što je davalo smisao ovim mojim beznadnim danima. Dani od kako je ona došla bili su dragačiji, počela me mjenjati, a meni je godila svaka promjena koju sam s njom prošao. Spavala je u sobi moje sestre Elizabeth. Svaku noć smo zajedno ložili vatru u kaminu u njenoj sobi i u dnevnom boravku. Dani su nam prolazili u razgovoru, smijehu i sreći. Kao da sam postao drugo biće, ali svaki put kada nam se pogledi susretnu, shvatio bih da sam osuđen na samoću, da sam jedna obična zvijer koja će sama truhnuti u dvoru kada njoj sve ovo dosadi i ode.
Iako nisam želio da me napusti, ne želim da joj oduzimam slobodu i sreću.
Nakon što je završila doručak, odlučio sam da ju izvedem u vrt iza dvora.
Dok smo odlazili puteljkom prema stražnjem dijelu dvora, tokom razgovora i smijeha svoju ruku krenula je omotavati oko mog lakta. Nisam znao jesam li se trznuo od iznenađenja zbog naglog dodira, ili zbog toga što mi je zabranjena. U kojem god slučaju, postao sam razočaran. Iz njenih usana je pobjeglo jedno tiho 'izvini', a ja sam ostao tih.
Najgore vrijeme za mene je bilo ono kada bi otišla da spava. Ostao bih sam u dnevnom boravku ispred kamina ili bih otišao u svoju sobu i ležao bih na krevetu sam u mraku. Nikad se nisam osjećao ovako, ali mislim da se zaljubljujem.

Nastavili smo u tišini do vrta, hodala je pored mene i divila se cvijeću i drveću u tišini. Posmatrao sam ju kradom dok bi ubrala ružu i mirisala ju. Uzdahnuo sam teško. Koliko sam je želio, toliko nisam želio ni da propada ovdje. Iako ne želim da vjerujem u to, između ovog dvoga sam trebao da izaberem, i mislim da sam se odlučio za ovo drugo. Nisam želio da propada ovdje.

"Diana?" Glas mi je drhtao dok sam izgovarao njeno ime. Okrenula se prema meni dok je na licu imala maleni smiješak koji me je u ovom slučaju lomio.

"Da?" Koraknula je prema meni. Mogla je vidjeti na meni koliko sam loše, i zbog toga je onaj maleni osmijeh s njenog lica pobjegao. Posmatrao sam njene ogromne zelene oči. U rukama je mazila onu ružu i vrtila njen stapić između prstiju.  Haljinica moje sestre joj je predivno stojala.

"Ja... nisam siguran..." mrsio sam riječi dok sam gledao u pod. Nisam više mogao da gledam to njeno lice jer sam se iz sekunde u sekundu sve više zaljubljivao u nju baš u ovom trenu kad joj trebam reći da ode...

"Jesi dobro?" Tihim glasićem je prozborila dok mi se približila za još jedan korak. Kratko sam pogledao u nju i vidio joj zabrinutost u licu, te sam odmah spustio glavu.

"Ja... Diana... ne želim da propadaš ovdje." Uopšte nisam bio svjestan kako sam ovo uspio izgovoriti. Digao sam pogled na njeno lice u trenutku kada joj je ruža ispala iz ruku. Gledala me je u iznenađenju dok su joj usnice bile otvorene. Pobogu, gdje to gledam!  Njene oči su postajale suzne, a ja sam se proklinjao što sam je doveo do ovoga.

"Šta to govoriš, Harold?" Jedva je izgovorila. Gledao sam u nju. Moje ime iz njenih usana zvučalo je božanstveno i moćno, ali njeno tijelo koje je zadrhtalo me je učinilo tako slabim...

"Ovo nije mjesto za tebe. Ne želim da ti oduzimam slobodu." Glas mi nikada u životu nije ovoliko slab bio i više drhtao. Odmahivala je glavom u poricanju.

"To nije tačno što govoriš. Meni je dobro s tobom. Ne oduzimaš mi ništa." Suza joj je kanula iz oka te je za njom krenulo još njih dok sam se ja lomio.

"To je tačno! Mislim da trebaš da odeš." Spustio sam glavu jer su i moje oči krenule da se pune suzama.

"Harold, o čemu to pričaš? Zašto bih otišla?" Ono malo prostora između nas više nije bilo. Pogled mi se susreo s njenim kada je njeno lice bilo udaljeno par centimetara od mog. Bila je niža od mene dok sam ju gledao onako nevinu i uplakanu. Njeni dlanovi su u jednom trenu dotakli moje obraze na šta sam zadrhtao dok sam ju gledao. Brzo je povukla svoje ruke bliže tijelu, dok ja to nisam želio. Želio sam da mi drži obraze među dlanovima i da me gleda u oči.

"Odlazi." Tiho sam prozborio okretajući glavu u stranu.

"Ne želim.."

"Odlazi!" Viknuo sam ponovo se susretajući sa zelenim uplakanim očima. Moje oči su postale sjajne, a ona je svoje oči sklopila dok joj se tijelo zatreslo. Srce joj je hlupalo toliko brzo da je to zvučalo grozno u mojim ušima. Suze su joj krenule u još većem broju. Kada mi je okrenula leđa, nešto u meni me je zaboljelo. Otići će...

"Uredu..." nikad nije tiše progovorila, a onda se krenula udaljavati.
Suza mi je krenula iz oka, dok su mi se usne rastvorile zbog izdisaja. Koračala je teškim koracima prema kapiji koja je vodila prema izlazu a onda i u šumu. Noge su me tjerale prema njoj ali sam ostajao na mjestu dok je ona pognute glave sve dalje odlazila.
Jecaj mi je napustio usne, a njeno maleno tijelo je prešlo iza kapije i stizalo prema šumi koja uopšte nije bila dobra za nju. Iz vida sam ju izgubio, ali sam mogao da osjećam svaki njen korak. Uopšte nije znala kuda da ide. Nikada nije koračala tom jezivom šumom. Plakala je, a ja sam bio očajan.
Toliko sam želio da je sada ovdje, da se oduprem svemu što me udaljavalo od nje i da ju poljubim u inat svemu. Želio sam da joj priznam da je volim. Volio bih da joj kažem da sam usamljena zvijer koja je samo nju čekala. Da sam njen zagrljaj želio više nego išta na svijetu. Trebao sam joj za ovo dana reći da me njena sama pojava činila boljim bićem i ispunjavala me vedrinom koju je sama ona širila.
Imao sam potrebu da joj kažem da, kada bih imao srce, ono bi luđački kucalo samo za nju.

Heeeej, ja sam se zaljubila u ovu priču i u ovo dvoje.
Evo nastavka, uživajte, ostavite vote i komentar 💞