Ljubav jednog vampira

8.

Ostavite usputne komentare i vote na kraju. 💕

Posmatrao sam njeno lice, tragajući za bilo kakvom emocijom, ali nisam našao ništa. U ovakvoj situaciji, najgore mi je što ju ne mogu pročitati, što je zatvorena za mene kao knjiga. Priznao sam joj svoju ljubav, a ona kao drvo stoji ispred mene. Vidno sam uplašen, ne znam kako sam samo tako mogao to da izgovorim. Očaran sam njenom krvlju i ove riječi su samo tako izašle iz mene. A volim je. Zaista je volim. Ali se isto tako sada plašim. Molio sam se da bilo šta progovori, bilo koji riječ, ali opet sam se molio da me te riječi ne zabole.

"Harold..." napokon progovori iznenađeno dok je treptala svojim zelenim dijamantima.

"Da?..." progutao sam teško nadajući se da me sljedeće riječi ne uvrijede.

"Da li smijemo osjećati nešto jedno prema drugome? Jer i ja osjećam nešto prema tebi." Pogledala je u pod, a ja sam osjećao nešto što nikada nisam. Došlo mi je da poletim. Došlo mi je da puknem od radosti. Ona osjeća nešto prema meni. Diana osjeća nešto.

"Diana, ti..."

"Zaljubljena sam u tebe Harold." Tiho je progovorila dok je micala pramen kose iza uha koji je zalutao na njeno lice. U ovom trenutku bila je toliko stidna, ali ipak mi je priznala svoje osjećaje. Prvi put u životu sam u ovoj stanju. Sada sam ja stojao kao drvo ispred nje. Ne znam šta da uradim sada, šta se očekuje od mene, kao muškarca?
Nikada moji roditelji nisu iskazivali svoju ljubav pred drugima. Uredu, držali su se za ruke ponekad, ali sve ostalo se držalo u tajnosti u njihovoj spavaćoj sobi.

Gledao sam u nju dok joj je glava bila spuštana prema podu. Oblizao sam usne i prešao rukom kroz kosu, nakon čega me je vuklo da dlanom podignem njenu bradu prema gore.
Nježno sam prstima dotakao ispod njene brade. Osjetio sam kako je progutala teško i uzdahnula kada sam njenu glavu podigao prema svojoj.
Susreo sam se sa njenim crvenim obrazima i posramljenim pogledom. Nasmiješio sam se kada su nam se pogledi zaključali jedan za drugi.

"Nije mi bitno da li smijemo ili ne smijemo osjećati nešto, ako to već osjećamo." Obratio sam joj se tiho. Zašto ne bi smjeli? Sam sam na ovom svijetu. Nemam nikoga svoje vrste ko bi mi mogao nešto zabranjivati i voditi me starom tradicijom koja je umrla onog trena kad sam ostao sam.

"Malo sam zbunjena." Pogledala je u stranu negdje u daljinu te je ponovo pogledala u mene.

"To nije ni malo čudno. Nije baš normalno zaljubiti se u zvijer." Namrštila se dok je usne spojila u liniju.

"Nisam na to mislila, znaš to." Prekorila me je.

"Samo... Zaljubila sam se u tebe, a ti si me htio ubiti. Nije li to zapravo malo čudno?" Izdignula je obrvu.

"Znao sam da u tebi ima nešto, istog onog trenutka sam to shvatio kada si u mraku govorila kako si me čekala, u svojoj kolibi. Diana, ja nikada nisam osjećao ovako nešto. Ti si u meni probudila sasvim  nove osjećaje, ne mogu ti to objasniti..." stavio sam dlan na njen obraz. Oči su joj gotovo zasuzile.  Nisam mogao vjerovati da sam joj ovo govorio, ali bilo mi je lakše.

"Ja,... ne znam kako sada treba da se ponašam, šta treba da radim.  Ovo je sve za mene nešto novo. Ja, ne znam.." odmahivala je glavom dok je treptala svojim prelijepim očima. I ja sam u  potpunosti neiskusan, ali kakav muškarac bih bio kada bih to priznao? Milovao sam njen obraz razigrano jer sam volio što je bila iskrena prema meni. Sve u meni je bilo sretno. Nije bilo vibracija, nije bilo ničega lošeg između nas.

"Siguran sam da će nas nešto navoditi kako i šta trebamo činiti. Samo molim te, nemoj se udaljiti od mene." Tiho sam joj rekao jer zaista ne bih mogao podnijeti da se udaljimo sada.