Directioner || h.s.

1

~Vanessa Stives~

''Ali Vanessa oni su tako savršeni''

Odmahujem glavom svojoj najboljoj prijateljici. Zasljepljena je tim momcima. Još jedan poster se uključio u njenu kolekciju.

''Pogledaj samo te plave okice'' nastavlja.

U ruci drži poster momka sa smeđom kosom i plavim očima. Louis Tomlinson. Zanjimljivo.

''Kovrdžavi je najlijepši'' kažem joj.

''On ima ime. Harry. On je Harry''

''Kako god'' promrmljam i nastavim s popunjavanjem formulara koje smo jučer dobili.

Ime i prezime: Vanessa Stives

Broj godina: 16

Mogli su lijepše formirati pitanje. Broj godina, stvarno?

Mjesto prebivališta: Prihvatilište, London

Zeza li se neko ovdije sa mnom?

Uzrok: Smrt roditelja

Školovanje: Srednja škola

Honorarni posao: Prodavačica u pekari 'Donut'

Pomislila bih da se neko zeza sa mnom, ali svi smo dobili ove formulare. Ne bih se čudila da je ovo sastavljala jedna od predivnih zaposlenica. Smijem li reći da su maloumne? Ili je to možda samo moj pubertet.

''Nešto sam skontala'' Lea kaže.

''Stvarno?'' upitam nadajući se nećemu pametnom.

''U najboljim godinama si. Vrijeme je da nađeš nekoga.''

Prevrnem očima. Koliko smo puta samo razgovarale o ovome.

''Tek mi je šesnaest''

''Pa šta? To su najbolje godine.''

''A šta ću raditi u dvadesetima?''

''Koga briga za dvadesete. Uživaj sada''

Vračam joj teku koju sam držala ispod papira odlučujući da ću napustiti njenu sobu. Ne želim razgovarati o ovoj temi. Ne želim nikog. Ne treba mi niko. Mlada sam. Ispred mene je cijeli život. Mada, činjenica je da se ne želim vezati. Ne, nakon smrti mojih roditelja.