"Mi već večeramo" - odgovorila je Marija i obje su prasnule u smijeh.
"Ne inati se" - doviknuo je Ante
"Odbij od mene" - uzvratila je Marija
Njih dvije su već dobrano bile pripite.
"Znaš što?Idem nam napraviti sendvič.Jedeš normalno ili brljaviš?Nemoj me sad razočarati" -rekla je Marija ustajući se
"Zar se ne vidi?" - odgovorila joj je uz kiseli smiješak
Marija ju je pogledala i rekla "Mala,ne zajebavaj" i otišla
Vratila se za 5 minuta noseći dva sendviča i dvije flaše pive
"Nema više votke.Dobar tek"
Pojele su i otvorile pivu.Pričale o svemu i svačemu,a onda je Marija odjednom počela pjevati od Olivera Trag u beskraju,njemu najdražu pjesmu.
"Znaš" - zaustila je "Budući da sam se sad zdrobila,moram ti reći da si me ugodno iznenadila"
Marija ju je pogledala,a ona je nastavila "Teško se snalazim s ljudima,s curama pogotovo jer su sve neke....umišljene...savršene,a ja,eto nisam"
Na to ju je Marija zagrlila i rekla "I ja sam zdrobljena.I nisam ni savršena,a još manje umišljena"
Pogledale su se i počele smijati.
"Mogu li znati što je smiješno?" - začule su Antin glas na što se ona počela još jače smijati.
Taj njen simpatični smijeh bio je Mariji jako smiješan pa se i ona počela smijati.Presavijale su se od smijeha i nisu mogle ništa reći i jedva su dolazile do zraka.
"Ove su odvaljene skroz" - povikao je Ante dečkima,također se smijući
YOU ARE READING
I zato ti more 'hvala'
RandomOna odlazi na ljetovanje,nakon dugog vremena,ni ne sluteći da će joj se od tada život polako mijenjati na bolje,nakon svih patnji koje je prošla... #3 cro - 01.09.2018. #3 Ante - 01.09.2018.
