I zato ti more 'hvala'

Dame imaju prednost

°Napisala sam prvo ime koje mi je palo na pamet,sorry :D
Takodjer,promijenila sam naslovnu,nadam se da vam se svidja 😊°

Zbunjeno ga je gledala : "Ja...."
Dok je pokušavala smisliti što da mu kaže,začula je mamin glas
"Višnjaa,teta i ja idemo do grada,Mate i mala su vani.Nazovi mee"
U trenutku dok je njena mama vikala preokrenula je očima i dobacila
"Je*ote,rekla sam ti da me ne zoveš imenom"
U tom trenu sjetila se da je Ante tu, pocrvenjela i svejedno ga pogledala.
"Višnjica", rekao je smijući se
"Ne počinji.Molim te"
Taman kad je krenuo nastaviti,začuo se početak pjesme "Nije u šoldima sve" a Ante se uhvatio za džep.
"Sorry,moram se javiti", rekao joj je i stavio mobitel na uho : "Alo,šta je sad,rekao sam da ću doći do ručka"
Nakon kratke stanke "Dobro,dolazim,polomit' ću i tebe i njega ako ovako nastavite,mjesto vam je u vrtiću"
Spremio je mobitel u džep i pogledao ju.
"Sorry,moram ići,po Mariju.Ta cura će mi zadati sijede prije nego što navršim  30-u.
Nego,u sedam,na plaži,molim te?Da porazgovaramo?"
Gledala je u njegove plave oči i dvoumila se.
Htjela je otići, razgovarati s njim, vidjeti kako će se to sve odvijati,,u isto vrijeme se bojala,a ni sama nije znala čega.
Uzdahnula je i odgovorila "Dobro,ako Mate bude htio biti bejbisiter"
On se nasmijao i taman je Leona otrčala u sobu.
"Mama,ma...", ugledala je Antu i zastala : "Vauuuu,to je onaj koji igra nogomet i koji mi je kupio jaje"
Ante se nasmijao,čučnuo dolje i rekao : "Tako je,donio sam ti još jedno"
"Hvala,striček" i brže bolje uzela jaje i otrčala van
"Znači,može?", upitao ju je na što je ona klimnula glavom.
"Vidimo se,Višnjice", rekao je i izašao van.
Uzela je jastuk i bacila ga prema vratima,s osmijehom koji nije mogla sakriti.

Nakon što su se vratili iz grada,dok se Leona igrala u dvorištu,Mate i ona su pili kavu.
"Mati,može usluga?
"Može,ali si mi dužna onda dvije",  odgovorio je Mate kreveljući se
"Budalo" , nasmijala se i ona
"Treba bejbisitat Leonu večeras"
"Pa di su nam mame?Di ćeš ti?Šta ne idemo večeras o ovima van?
"Isuse,koliko ti pitanja imaš...Mame se vraćaju oko osam,šta te briga di ću ja,nisi mi tata,i nismo išli nikad prije devet van,tako da sve stignemo"
"Dobro, tajanstvena" odgovorio je i oboje su prasnuli u smijeh

°°°°°°°°°°°°°°°

Došla je 20 minuta prije dogovora.Što je za nju bilo čudno,jer je stalno kasnila,bez obzira koliko ranije kretala.
Sjedila je pored drveta i gledala u more koje ju je smirivalo.Na plaži nije bilo ljudi,osim dvoje starijih koji su šetali prekrasnog retrivera.
S tugom se sjetila da za tjedan dana mora natrag na posao.
Voljela je raditi,ali nije voljela ljude s kojima radi.
To bi dušu prodalo za sočne tračeve.
"Buu" stresla se začuvši glas i osjetivši ruke na svojim ramenima
"Budalo,hoćeš da mi srce stane", nasmijala se i okrenula prema Anti
"Donio sam nam za jesti i piti,i samo da znaš,u pola deset dolazi ekipa"
Sjeo je pored nje.
Sjedili su tako par minuta u tišini,obadvoje zagledani u more

"Čuj,nismo došli u kino...", počeo je Ante,a ona se odvalila od smijeha.
"Gle,sad mi se i smije"
"Dobro,dobro,sorry", izgovorila je pokušavajući ne gledati u njega.Bila je nervozna jer nije znala što ju očekuje.
"Inače,dame uvijek idu prve,ali...volio bih da prvo pustiš mene da ja kažem što imam"
Odgovorila mu je "Okej,izvoli,dame imaju prednost" i opet se počela smijati