I zato ti more 'hvala'

"Podsjeti me što to bješe ljubav"

Cijeli dan je razmišljala i bila je sve nervoznija.
Došla je pola sata prije dogovora i zamišljeno gledala u more.
"Hej..." - začula je glas iza sebe i osjetila ruke na ramenima.
Ante je sjeo pored nje,no ona je i dalje zamišljeno gledala u more.
Nije znao što da joj kaže,samo je sjedio kraj nje.
Odjednom je zaustila : "Znaš,ne znam zašto me to tako...pogodilo.Znam da to tako ide,samo...imam osjećaj da je ovo kraj"

Ante joj je ruke stavio na obraze i privukao je sebi.
"Kakav kraj?"
"Pa sam si rekao da moraš natrag"
"Ali to ne znači da je kraj.Osim ako ti to želiš..." - rekao je i lagano se odmaknuo
"Ne želim.Ali ne znam kako bi to sve trebalo funkcionirati"
"A daj,kao da si zaboravila da postoje mobiteli,društvene mreže,mailovi.Uostalom,ionako dolazim bar jednom mjesečno kod svojih.Doći ću i do Zagreba,doći ćeš i ti k meni kad budeš željela"
"Ma ja sam zaboravila kako veze uopće i izgledaju"
Kiselo se nasmiješila,a on se ustao i zagrlio ju.
"Ja sam tu da te podsjetim"

Hodali su polako zagrljeni do plaže.
Vidjevši ekipu koja je bila poprilično vesela,Ante se pljesnuo dlanom po čelu i zajaukao "Pa kako im ne dosadi svaku večer?"
Ona se nasmijala,stisnula uz njega i rekla :"Govoriš kao neki starac"

Dva dana su prošla brzo,Višnja i Ante su se nalazili predvečer,a onda bi se pridružili ekipi na plaži.
Nitko od njih nije ništa skužio,iako je bilo očito.

Treći dan,našli su se rano ujutro.
Ante je trebao još na ručak kod svojih u Vinjane,a onda u Split na avion za Njemačku.