I zato ti more 'hvala'

Prvi radni dan i povratak Luke

Ispričavam se što ne objavljujem više tako često...ali nekako mi se čini da sve ovo što sam do sad napisala (neobjavljeno) da je dosadno,nezanimljivo i nimalo dobro.
Takav će valjda biti i ovaj nastavak.
Iako bih rado preskočila na zanimljivije dijelove,ne mogu.

Višnja se probudila prije budilice.Točno 5 minuta prije.
S teškom mukom je ustala.Obavila sve u kupaonicu,obukla se,poljubila Leonu koja je čvrsto spavala i krenula.

Došla je 10minuta ranije,ali joj se nije dalo toliko rano ulaziti u tu omraženu zgradu pa je zapalila još jednu cigaretu.
"Pa ti si se vratila" ,okrenula se i ugledala svog kolegu koji joj se dugo vremena svidjao.
"Hej,jesam,ne ide mi se unutra,ali nikako", odgovorila mu je
Luka se nasmijao i upitao "Opet sve po starom?"
"Hah,znaš sve"

Luka je proteklih pola godine radio na mjestu koje je bilo niže rangirano,to je bilo u sastavu kazne koju je zaslužio svojim ponašanjem.On je bio jedan od onih zbog kojih se ona ipak s malenom voljom išla na posao.
Radili su skupa poduže vrijeme,zafrkavali se,a ona mu nikad nije priznala da joj se svidja.
Zajedno su se "borili" protiv čangrizavih starih vještica,kako ih je on zvao.

"Idemo gore?", upitao je
"Moramo" ,odgovorila je s kiselim smiješkom.
Dok su se penjali po stepenicama,zazvonio joj je mobitel.
Ante.

"Zašto ne spavaš?"
"Navio sam mobitel,znam da ti sad počinje smjena,nisam htio slati poruku htio sam te umiriti glasom"
Mogla ga je zamisliti onako snenog,u krevetu kako se smijulji.
"Joj,a baš si sladak"
"Znam"
"A i umišljen" ,odgovorila mu je cerekajući se
"Nja,nja,pošalji poruku kad budeš na gablecu.Pusa i drži se"
"Pusaaaa"

Poklopila je s osmijehom na licu.Imala je osjećaj da će itekako izdržati ovaj dan.
"Dečko?"
Odjednom se začula Lukin glas i pocrvenjela
"Ovaj...da"
"Pa naša Višnjica ima dečka", Luka se nasmijao i lagano je gurnuo
"Ne zajeeeeefrkavaj,nego produži korak,opet ćemo zakasniti,ne sluša mi se šefova prodika odmah prvi nakon nakon godišnjeg"

Začudo,vrijeme je brzo prolazilo.Mada je i inače imala takav osjećaj čim bi došla na posao nakon godišnjeg ili kakvih blagdana.
Čangrizave babe su bile u drugoj smjeni,pa je,barem što se tiče toga,odahnula.
Kad je došlo 11sati,svi su krenuli na gablec,u restoran.
Ona je izašla van,sjela na klupu i poslala Anti poruku.

"Mogu sjesti?" ,upitao je Luka i ispio gutljaj CocaCole.
Klimnula je glavom i pomaknula se.
Pričali su kojih par minuta kad joj je zazvonio mobitel.
"Ja te napuštam sad,moram se javiti,vidimo se gore", rekla je Višnja i javila se na mobitel

"Nisam tija odmah zvat',da pojedeš na miru"
"Ma nisam ni išla jesti,sjedila sam s Lukom na klupi"
"S Lukom?Tko je sad Luka?"
"Kolega.Šta si ljubomoran?" ,upitala ga je Višnja smijuljeći se.
"Nisam.Nego ne znam tko je taj Luka.Jel zgodan taj Luka?"
"Ante,saberi se.Nitko kao ti nije tako zgodan"
Ante se nakašljao i polako rekao :"Sad mogu biti umišljen.Nego jel sve u redu na poslu?"
"Je,hvala što se brineš"
"To je moj novi posao i sa zadovoljstvom ću ga izvršavati"
Sva sreća da ju nije mogao vidjeti preko mobitela jer se crvenila i topila.
Tko bi rekao da je on takav?

Dan na poslu je dobro prošao i otišla je brzo doma,istuširala se i malo legnula da odmori.Za pola sata mora po Leonu u vrtić