I zato ti more 'hvala'

Povratak u Zagreb

Zbog obaveza,nisam stigla doslovno ništa napisati zadnja tri dana,a izgleda da će tako biti i narednih dana,pa se unaprijed ispričavam što će mi za nastavke trebati malo duže.
A ionako je kod njih,kao kod nas,samo dosadan povratak u kolotečinu :)

Nakon doručka,vratila se u sobu da se presvuče,a Leona je ostala u dvorištu s Matom.
Kad je krenula k njima,zazvonio joj je mobitel.
Bila je to Marija.
"Hej,Ante mi je dao broj.Mogu doći do tebe sad?"
"Možeš,naravno.Čekamo te"

Marija i Danijel su došli za nekih 15ak minuta.Višnja je u medjuvremenu skuhala kavu,i svi su sjedili vani u dvorištu.
"Moram natrag za Imotski.Mama je rekla da nema smisla da sam sama tu,kad je Ante otišao" ,pričala je Marija
"Drugim riječima,ne žele da si sama samnom" ,ubacio se Danijel smijući se
"Joj,Dado,znaš da te vole kao sina", rekla je Marija,takodjer se smijući i lagano ga lupivši po ramenu
"Ma,i mi se za dva dana vraćamo u Zagreb.Leona mora u vrtić,a ja na posao."
Marija je naglo ustala "Pa skoro sam zaboravila"
Pozvala je Leonu,kopajući po torbi i izvlačeći tri Kinder jaja
"Ovo ti je od mene,Ante i Danijela"
Leona je izvukla najveći osmijeh,uzela jaja,zagrlila Mariju i prije nego što je odskakutala,rekla "Hvala teta Mare"

Ostali su pričati još pola sata,a zatim su njih dvoje morali krenuti put Imotskog.Mariju je mama zvala već dva puta da ju pita jesu li krenuli

°°°°°°°°°°°°°°°
Dva dana poslije

"Leona,jesi li sve pokupila?Nemoj da ti što ostane"
"Jesam,mama", odgovorila je Leona zijevajući
Ustali su se dosta rano,da što prije dodju do Zagreba,jer su čuli na vijestima da su kolone velike.Bila je zadnja smjena turista.
Žurili su da iskoriste još malo ovog lijepog vremena što je ostalo,budući da je ljetu bio kraj.

Stigli su u Zagreb oko pet popodne.
Kolona je bila velika,ali Zagreb je začudo bio poluprazan.
Bila je nedelja,i ljudi su se vjerovatno spremali za novi radni dan.
Višnja se takodjer odmah bacila na posao,odmah je našla i ispeglala odjeću koju će sutra obući Leoni i sebi.
Malena je bila uzbudjena i jedva je čekala da se vrati u vrtić svojim prijateljima.
Ona baš nije bila tako vesela,znajući da je od sutra sve po starom,opet će morati gledati sve one dvolične ljude na poslu.

Taman kad je Leonu poslala na kupanje,čula je da joj mobitel zvoni.
Brzo je potrčala u sobu,i skoro se polomila.
"Halo?"
"Dobro,ne moraš trčati čim te ja zovem", Ante se nasmijao aludirajući na njen zadihan glas
"Ma dobro da sad nogu nisam slomila.Kako si ti?
"Evo,taman sa treninga stiga' doma,pa da te nazovem prije nego što se srušio u krevet.Jesi spremna za sutra?"
"Fizički jesam,psihički i ne baš...", odgovorila mu je
"Bubi,stisni zube,jaka si,ali ne daj da te maltretiraju"

Još na moru,Višnja mu je ispričala situaciju na poslu,neke žene su je uzele na zub,iz tko zna kojih razloga,i psihički je maltretirali,iz dana u dan.

"Kad budeš mogla,nazovi bilo kad,ja ću te smiriti.Tu sam,znaš da jesam"
"Hvala ti,jubavi.Čuj,idem sad,Leona se kupa,pretvorit' će se u patkicu,ako ostane dugo u vodi"
"Okej,idem i ja,umoran sam.Lijepo spavaj"
"Laku noć"

Nakon što je poslala Leonu na spavanje,istuširala se na brzinu,legnula u krevet,i zaspala skoro iste minute.