Živi u maloj kućici na sredini miješane šume, kroz koju je teče plitak potok. Stabla su visoka te su se nadimala nad kućom kao da je skrivaju od neželjenih pogleda. Visoka željezna ograda ponosno stoji na kamenim stupovima, još od davnina, kao da pripadaju ovdje. Znate one ograde koje možete vidjeti u starim filmovima ili u nekom horor filmu. Ova ograda je davala dodatnu sigurnost od neželjenih gostiju.
Zaustavili smo se, Anastazija je kliknula na daljinski, ograda se otvorila prema unutra. Nije bilo škripe, ni zvukova iz šume, bilo je mirno, možda čak i premirno. Bio sam tako napet, ne, bio sam oprezan. Mentalno sam se povezao s Viktorijom i obavijestio je da oni ostaju van ograde. Da pretraže svaki pedalj okolice ako treba u kilometrima, te da od danas oni ovdje drže stražu kao njezini tjelohranitelji. Ništa nije smjelo prići kući bez njihovog znanja, bolje rečeno, bez mojeg znanja.
Kuća je niža katnica, sastajala se od prizemlja i jednog kata. Na prizemlju i katu su po dvije terase na kojima se nalaze visoki francuski prozori. Ostali prozori bile su zatamnjeni navučenim teškim zavjesama, iza kojih je dopiralo slabašno svjetlo. Okućnica je dobro osvijetljena. Kuća je odavala dojam kao da je izvučena iz bajke. Malo je podsjećala na staru crkvu, ali bilo je dograđeno nekoliko prostorija te je kompletno preuređena u kuću za stanovanje.
Cvijeće zasađeno okolo kuće davalo je poseban dojam, oduzimalo je dah. Bilo je tu svega - od grmova crvenih, žutih i bijelih ruža koje su se nadimale na grmovima raznobojnih hortenzija. Uz stepenice su poslagane tegle s raznobojnim cvijećem, oko mi je zapelo za grm verbene. Ona je otrov za vampire. Ljudi koji konzumiraju verbenu odbojni su za vampire, krv im ima loš okus te ih nije moguće opsjeniti. Ljudi koji posjeduju verbenu poprilično znaju sve o našem mračnom svijetu. Zna li ona da mi postojimo? Ali tada ne bi bila onako zabezeknuta i šokirana našom pojavom. Ima tu nečeg što ne mogu dokučiti, ali hoću, moram. Imam dojam da to ima veze s Anastazijom, kojoj kao da je neugodno što me se nije mogla riješiti. Vidljivo je da me ne želi ovdje. Nešto skriva i namjeravam otkriti što, jer ima veze s Rebeccom. A sve što se tiče Rebecce tiče se i mene!
Zaustavili smo se pred kućom i krenuli smo izlaziti kad me Anastazijin glas zaustavio:
„Ti znaš da ne možeš ući u kuću ako te netko od vlasnika ne pozove unutra?"
„Ti ćeš me pozvati, sestro. Ja nemam namjere da je predam u tvoje ruke, ni sad ni nikad. Zato ti je bolje da me pozoveš. Molim te da se više ne svađamo, hajde da je smjestimo da se odmori, počela se nemirno bacakati u mojim rukama. Hajde!"
„Nadam se da si spreman za ono što će ovaj tvoj ulazak u kuću pokrenuti. Spremi se na Maxa jer odgovarat ćeš mu zbog nje, a k tome još je i sva krvava."
„Hajde, dosta mi je tvojih upozorenja! Ako ne misliš do kraja izgovoriti što imaš, radije šuti! Brat sam ti, ali sam prvenstveno i tvoj kralj, ovo je naređenje! Šuti ili govori, ali tek kada je smjestimo!"
Vidio sam nesigurnost u njenom držanju, nečeg se bojala. Ne želi me ovdje. Spreman sam otkriti tajnu koju skriva i to ubrzo. Otišla je do vrata i iz torbe izvadila ključ, otključala i ušla u kuću. U očima sam joj vidio dvojbu, da me pozove ili zalupi vratima pred nosom. Nevoljko me napokon pozvala. Rebecca mi je bila sve nemirnija u rukama, kao da j sanja.
Predvorje kuće je bilo malo veće nego što zna biti u kućama. Sa strane je stajao maleni stolić od mahagonija na kojem je bila vaza puna cvijeća iz dvorišta, ruža, hortenzija i ostalog zelenila. Iznad stola protezalo se veliko ogledalo u okviru od mahagonija. Vidio sam naš odraz u ogledalu, bila je tamo gdje joj je i mjesto, u mojim rukama.
Nije istina da vampir nema odraz u ogledalu. Ljudi su kroz tisućljeća suživota s nama izmišljali svakojake istine. Neke su bile točne, a neke baš i ne, strah je formirao istinu kakva je njima odgovarala u danom trenutku. Ne, ne smeta nam ni češnjak, sveta vodica nam malo oprži kožu, ali ništa strašno, zlatni i drveni križevi nam također ne smetaju, no zato srebro ima poseban utjecaj na nas. Ako se želite zaštiti od vampira, najbolje je nositi srebrne lančiće oko vrata, narukvice i sve što ima srebra u sebi. Srebro prži našu kožu do kosti i oslabi nas poprilično, slično kao i verbena. Oslabi nas, ali ne i uništi.
YOU ARE READING
BOJE MJESECA (TISKANA)
Fantasy*Priča je tiskana te nju je moguće kupiti isključivo preko mene. Napokon sam pustila ljubavi da pokuca na moja vrata nakon toliko godina . Spremna sam da dozvolim da konačno počnem živjeti kao žena . Da živim ili da opet se zaletim glavom kroz zid i...