U raljama pakla

576 45 0
                                    


Rebecca

Čula sam Alekseja kad je otišao. Odlučila sam se istuširati i sprati sa sebe prošlost i bol, a pustiti budućnosti put i čist početak. Već jako dugo nisam bila ovako sretna, već dugo nisam osjećala uzbuđenje i sreću, čistu sreću. Ljubav je konačno pokucala na moja vrata i zasjalo je sunce u moju umornu dušu. Vjenčali smo se na plaži samo nas dvoje, svjedoci su nam bili more, sunce i nebo. Nisam zamišljala svoje vjenčanje tako, ali da sam i planirala, nikad ne bi ispalo ovako dobro, romantično. Bila sam romantik u duši kao i svaka žena. Voda iz tuša ispirala je moju prošlost i bila sam sretna zbog toga. Dosta sam propatila u životu zbog ljubavi. Ali ako nemam ljubav, što ima vrjednijeg u životu? Za što se boriti ako ne za ljubav? Osmijesi su krasili moje lice. Pred mojim očima više nije bilo crvenih očiju iz noćne more već prekrasne svjetlucave oči koje su bile zamagljene od strasti i sjale mjesečevom svjetlošću.

Otuširala sam se i obukla u crne kapri tajice i crvenu majicu kratkih rukava sa šljokičastim natpisom Queen. Odmah sam pomislila na Barbaru. Možda sam bila malo prestroga prema njoj. Da nije nje, ja danas ne bih bila sa svojom ljubavi. Dobro, zaboravit ću epizodu u klubu, ionako se je baš ne sjećam previše, hvala Bogu. Nikad više neću da stavim u usta gin-tonic. Jedino ako je sa šljokicama. Prasnula sam u smijeh. Netko bi pomislio da sam skrenula, ali stvarno se moram ispričati i zahvaliti Barbari na njezinoj uspješnoj misiji. Izvukla me iz čahure bola. Češljala sam svoju mokru kosu, kada sam začula zatvaranje vrata. Otišla sam prema zvuku i ugledala Viktoriju u kuhinji kako siše krv iz vrećice. Htjela sam se okrenuti i otići da ima privatnosti. Ta žena je odisala nekom tajanstvenom moći i bila je jako samouvjerena. Nadala sam se da ću i ja nekad biti toliko samopouzdana kao ona. Okrenula se i pogledala me u oči, htjela je odbaciti vrećicu i otići.

„Molim te, ne moraš se zaustavljati, samo ti radi što već radiš. Ja ionako moram da osušim svoju kosu."

„Oprostite, mislila sam da ste u svojoj sobi. Ako želite, otići ću na hodnik i tamo stražariti. Ne želim vas ometati."

„Stvarno nema potrebe da visiš u hodniku kada je apartman dovoljno velik za desetero osoba. Ako želiš možemo poslije da popijemo čaj ili kavu? Mada ne znam što vampiri piju osim krvi. Oprosti, ne razmišljam! Idem da se osušim", sva sam se smela.

Kada sam nervozna lupetam gluposti. Okrenula sam se prema svojoj sobi, kada sam začula da govori kako bi voljela da popije sa mnom bilo što. Dobro, nije neko čangrizalo, osmijeh mi se pojavio na licu. Ušla sam u sobu kada sam čula udaranje po vratima. Tko bi sada tako udarao? Nije valjda da se Alekseju nešto dogodilo? Izjurila sam u sobu i vidjela kako ona žena drži visoko Viktoriju za vrat. Dvojica vampira pronašla su se kraj mene. Jedan od njih držao je dvije šprice s nekakvom prozirnom tekućinom u njima.

Naredila je na engleskom dvojcu kraj mene da mi ubrizgaju to što već drže u ruci. Instinktivno sam se izmakla i pokušala pobjeći. Viktorija se oslobodila ženinog stiska i započela borbu. Uspjela sam pobjeći do sobe, ali ne i dalje. Dohvatila sam svoju torbicu koja je stajala na ormariću do vrata i njome stala mahati. Tko zna, možda uspije. Vampir je prasnuo u smijeh i uhvatio torbicu i istrgnuo mi je iz ruku.

„Ajde, prestani se boriti i dođi ovamo da ja ne bih morao dolaziti do tebe!"

„Što želite? Aleksej će vas ubiti ako me dotaknete!"

„Aleksej se može obrisati pod nosom! Ti si ona koju želimo i tražimo da naučimo Alekseja poštovanju!"

Nisam vidjela kada se drugi vampir našao pored mene i ubrizgao mi sadržaj šprice. Noge su mi popustile i pala sam na tepih. Drogirali su me, pokušavala sam se obraniti, ali kao da sam bila paralizirana. Samo oči sam mogla pomaknuti. Ubrizgao mi je i drugu špricu. Strah je prožimao moje tijelo. Čula sam vriskove iz kuhinje gdje je bila Veronika. Vampir me podigao i iznosio iz sobe kada sam ugledala Viktoriju gdje kleči. Žena ju je držala jednom rukom pritisnutu na pod, a drugu ruku s ogromnom srebrnom sabljom držala joj je pod grlom.

BOJE MJESECA     (TISKANA)Where stories live. Discover now