BOJE MJESECA (TISKANA)

Snaga snova

  Rebecca

Sve je počelo poput sna. Izašle smo da proslavimo moj osamnaesti rođendan. Odlučile smo se za diskoteku na drugom kraju Londona. Danas mi je najvažniji dan, punoljetna sam. Dokazat ću svojim roditeljima da se mogu pouzdati u mene. Opravdat ću njihovo povjerenje što su mi dozvolili da otputujem toliko daleko od njih na školovanje. Spremamo se u mojoj sobi na kampusu. Odlučila sam se za slatku malu crnu haljinu, uvijek pali. Pripijala se na pravim mjestima. Nisam bila baš nešto visoka, ali sandale od desetak centimetara uvijek su me podigle više od mojih metar šezdeset i pet.

Osjećam sam se važno, odraslo. Haljina je dosezala do mojih koljena, ni previsoko ni prenisko, baš taman kako mora da bude. Dekolte je bio na mjestu, moje grudi su izvirale decentno, a opet skrivene od pogleda. Kosu sam podigla u neurednu punđu, iz koje sam otpustila par pramenova da mi padaju po leđima i vratu, na prsa. Na uši sam objesila dugačke zelene naušnice koje su imale malene dijamante. Moj odraz u ogledalu je zapanjujući, što sve malo šminke može da uradi! Odrasla sam.

Odlučile smo se za klub imenom Darkness. Tamo je odlazila sva ekipa iz škole, svi koji su bili malo stariji, odvažniji. U redu za ulazak zamijetila sam muškarca u dugom crnom kaputu. Nasmijao mi se i oborio me s nogu. Koji osmijeh! U klubu na podiju smo plesale i ispijale alkohol u nenormalnim količinama. Već sam bila lagano pripita, kad mi je prišao i počeo plesati sa mnom. Kao u nekom filmu odjednom je počela svirati balada i on me pritisnuo k sebi. Bio je hladan kao led. Nisam mogla vjerovati da je takav muškarac zamijetio baš mene.

Prepustila sam se, plesali smo ples za plesom. Sve moje prijateljice su plesale s nekim, pa zašto se ne bih i ja zabavila. Gledao je zaljubljeno u mene i pričao mi neke riječi na stranome jeziku. Nisam razumjela što, ali je bio tako sladak, nježan i svu svoju pažnju pridavao je meni.

Moje prijateljice su se izmiješale s njegovim društvom. Nisu mogli imati više od dvadeset i pet godina. Prošaptao mi je svoje ime, Alex. Mislim da sam se zaljubila, onako preko ušiju. Bio bi moj prvi dečko, prvi kojem bih poklonila svoj prvi poljubac. Izgubila sam se u vremenu i prostoru u njegovom zagrljaju. Bilo je vrijeme da krenemo kući kad su svi u moje ime odlučili da odemo s njima u njihovu kuću na još jedno piće. Nevoljko sam pristala iako je u meni ključalo da ga zagrlim, da ga poljubim i odem... Zaogrnuo me svojim kaputom i pružio ruku da krenemo. Nisam mogla vjerovati da još uvijek postoje takvi kavaliri. Zagrlio me i ja sam se topila uz njega.

Stigli smo do neke oronule kuće koja jedva da se držala i krenuli unutra. Nakon nekog vremena, otišli smo da budemo sami, da imamo privatnost u jednu od soba za koju je rekao da je njegova. U sobi nije bilo ničeg osim velikog kreveta na sredini. Gledala sam u njega kao u neko božanstvo, bio mi je sve. Posjeo me na krevet i stao lagano ljubiti. Usne su mu bile meke, hladne, ali tako ugodno su putovale mojim vratom. Lickao je moju ušnu resicu, šaputao mi na nekom stranom jeziku, nisam ga razumjela. ali moj mozak zaključio je da su ljubavne riječi. Tako je nježan. Ruke mu putuju mojim tijelom, pale vrućinu u meni. Leptirići su se probudili u mojoj nutrini, podivljali. Prepustila sam se vjerujući da zna što radi, topila se u njegovim rukama.

Nježno, tako nježno me dodiruje, kao da se boji da me ne slomi. Nije me briga za ništa, osim da osjetim njegove meke usne, te hladne ruke svuda po mom tijelu. Otkopčao mi je haljinu te je lagano svlačio, gutajući me pogledom. Osjećam se posebno lijepo kad me gleda zamućenim pogledom punim strasti. Rukama je obujmio moje dojke lagano vrteći vrhove, štipao me, na što mi se vrućina pojačala.

Legla sam na krevet i pružila ruke prema njemu, htjela sam da ugasi tu vrućinu, taj čudan osjećaj koji je proizvodila moja duša. Žudjela sam svakom sekundom sve više i više da ga osjetim. Polako me skidao dok nisam ostala gola golcata. Bože, kako sam uživala u njegovom pogledu!

Dopadalo mu se što je vidio. Nadvio se nad mnom i rukama prolazio kroz moju kosu. Mirisao je kao da nikad nije osjetio tako strastven miris. Stenjala sam i uvijala se kao struna u njegovim rukama. Moje tijelo je njegov instrument, svirao je glazbu koju smo samo mi čujemo. Uživala sam svaki moment njegovog dodira, kad je podigao ruku s tijela protestirala sam, tražila da nastavi. Obožavam njegov dodir, sva sam usplahirena i ne na sedmom, već na petnaestom nebu. Nisam ni sanjala da muškarac može da bude tako nježan, tako poseban. Da, za mene on je poseban!

Približio je usne mom vratu i lagano ih lickao, mirisao dok je rukom nježno zadržavao moju glavu na mjestu. Pogledao me u oči i susreo mi pogled. Cerek mu je prešao licem, cerek od kojeg su me prošli hladni trnci. Oči su mu poprimile tamno crvenu boju. Čvrsto mi je zategnuo kosu i izložio vrat. Očnjaci su mu izvirili iz usta, vrištala sam i vikala, nitko me ni čuje.

Tek sada sam primijetila glasove iz cijele kuće. Vika, galama, lomljenje stakla i vriskovi mojih prijateljica. Bože dragi, što je on to? U što sam se uvalila? Progovorio je na jeziku koji sam razumjela i rekao da neka vičem, nitko me ne može čuti. Voli kad se otimamo i borimo, to ga uspaljuje. Rekao je da krv ima bolji okus kad nam brže kola žilama.

Gledao me kao životinju. Bojim se, kako sam se samo bojim! Suze bola i straha klizile su mi licem. Postao je grub, njegovi dodiri ostavljali su modrice. Noktima je crtao po mom tijelu, rezao mi kožu. Nanosio mi bol svakim dodirom te uživao u mom vikanju. Borim se, ali je prejak, mislila da će mi skinuti skalp s glave. Smjestio se između mojih nogu i uzeo moje djevičanstvo divlje, bolno, nasilno.

Željela sam da se onesvijestim, da konačno umrem i da ne osjetim agoniju bola koji mi nanosi. Iživljava se nad mojim tijelom, reže me noktima duboko, ali ne preduboko, da me ne onesvijesti, želi da vrištim. Velikim i oštrim zubima zagrizao je dojku i stao sisati, bol je prostrujala tijelom, krv je prskala i cijedila se po krevetu s mog izmrcvarenog tijela. Više ne znam koji dio tijela me boli. Slabim sve više i više, pogled mi se muti, bol konačno jenjava. Izgrizao mi je dojke te se preselio na vrat, zagrizao, te hlapljivo sisao. Kaos se nastavljao, još sam pri svijesti, osjetim svaki njegov usis, najednom je zagrizao i rastrgao kožu s vrata. Uživa u svakom trenutku moje boli. Pogledao me i samo suho izjavio - "Najbolja krv što sam ikad probao, ali šteta što ćeš umrijeti, ne zaslužuješ živjeti kao vampir!" Potom je otišao.

Vrele suze klizile su mi licem, ne znam je li od olakšanja što je otišao ili od toga što ću napokon umrijeti, riješiti se ove boli. Tama me uzela sebi u naručje, ali ostale su njegove krvavo crvene oči uperene u mene. Osjetila sam nečije hladne ruke kako me podižu i odnose.

Probudila sam se u vrisku i vlastitom znoju. Vikala sam iz sveg glasa te se borila sama protiv sebe. Još osjećam bol njegovog dodira, bol njegovog ugriza. U sobu su uletjeli Max i Alia pokušavajući me smiriti. Nisam željela da me dodiruju, ne želim ničiji dodir, ne podnosim. Pogledala sam Aliju i u agoniji joj progovorila : „Zašto? Zašto su se snovi vratili? Zašto me opet muči ? Ne mogu više, ne opet! Molim te! Molim te, neka nestane! Neka ne osjetim više tu bol, molim te, Alia! Pomozi mi opet!"

Max me zagrlio i stisnuo u naručje nježno mi govoreći da je gotovo i nema više bola.

„Više ti nitko neće nauditi, sad imaš mene da te branim! Obranit ću te od svega, mama!" ljuljao me u zagrljaju i gladio po kosi nježno mi šapćući riječi utjehe.

„Njegove oči, njegove oči su krvavo crvene. Ugrizao me i rastrgao moj vrat! Svuda vidim samo te oči! Ne, ne mogu gledati, vidim samo oči!"

Alia je nešto progovorila i pogledala u mog sina koji me držao u naručju. Donijela mi je tabletu i čašu vode, nagovarajući me da je popijem. Uzela sam tabletu i čašu u ruke koje su se tresle. Max mi je uzeo čašu iz ruke i pomogao da otpijem gutljaj. Grlo mi je bilo hrapavo i boljelo me od silne vike. Kad sam se polegla natrag u krevet, Max je legao kraj mene, dok je Alia zauzela drugu stranu, zagrlili smo se svi troje. Tek sam tada počela osjećati popuštanje bola i straha, iskonskog straha. Oči su mi odlutale prema vratima terase, već je bila mrkla noć i slaba mjesečina vani, tek toliko da su se vidjeli obrisi od stabla. Tada sam primijetila obris muškarca kako kleči pred vratima. Opet me obuzeo strah i počela sam natrag da drhtim, na što su me oni čvršće zagrlili, no moj pogled nije napuštao vrata terase, nadajući se da će nestati. Kad je podigao glavu te me pogledao direktno u oči, nešto je toliko poznato u njima, gledale su me s puno bola, tužno. Polako me svladavao san. Tama, tako poznata tama.