BOJE MJESECA (TISKANA)

Tuga

Dani su prolazili još uvijek u strahu i napetosti. Stigla je i Aleksejeva vojska iz Rusije, zajedno sa babuškom Oksanom. Bila je to jedna veoma ugodna žena, blagog ponašanja, bez obzira na to što je bila vampirica. Pokušavala mi je olakšati koliko je mogla. Ali nitko nije mogao da nosi moje breme na leđima osim mene. Pokušavali smo svi živjeti normalno, mirnim životom, ali uvijek smo se osvrtali preko ramena. Nad glavom nam je visjela opasnost od Giuliette. Nisam bila sama ni na trenutak. Kako su dani prolazili i moja trudnoća je bila sve izraženija. Aleksej i Max posvećivali su mi maksimalno pažnje, ali uvijek bi se uvukao u moj um onaj mali trenutak tuge i pitanje ako. Što ako ovo? Što ako ono? U takvim trenucima, najradije sam bila sama, ako je to ikako bilo moguće. Čak i dok sam spavala, babuška je bila u sobi kraj mene. Nisam si dozvoljavala da se slomim do kraja, mada opet nisam znala ni koliko mogu da više izdržim. Sva ta pitanja kako sam i kako se osjećam, gurala su me sve više i više rubu provalije iz koje više nema povratka.

Izvana se čula buka i otišla sam da vidim što se zbiva na svoju terasu, zamotana u toplu vunenu deku i sa šalicom čaja u ruci. Okolica moje kuće vrvjela je vampirima na svakom koraku. Moram popričati s Aleksejem da ne želim više gledati vampire u dvorištu kuće. Ako već i moraju biti ovdje, neka se barem malo sklone i ne budu u blizini kuće. Kada bih gledala taj prizor, mojim venama strujala je neka hladna struja, donoseći mi strah u dušu za moju djecu. Stresla sam se nelagodno i ušla natrag unutra, zatvarajući vrata i navlačeći teški zastor na staklo. Začula sam kucanje na vratima i razmišljala sam da pozovem osobu unutra ili da se šćućurim negdje u kutu i da svi zaborave na mene.

U zadnje vrijeme nisam baš bila osoba za društvo, najviše sam obožavala biti sama sa sobom i svojim mislima. Nisam željela da svoju obitelj morim svojim brigama i tugom, jer opet bi svi bili previše oko mene. Sa mnom zaista nije nešto u redu, ili moji hormoni divljaju ili više ne znam i sama što. Ove crne misli napadaju me sve češće i češće. Koliko god da se ja trudila biti vedra i pokazati barem tračak veselja, u očima mi se vidjela tuga. Najgore od svega je da sam prenosila tu svoju tugu na druge, osobito na muža i sina. Max se povukao u sebe i ma koliko on da pokazuje interes za moju trudnoću i mene, iskra u njegovim očima polako se gasi. Iz dana u dan živim za one trenutke kada se obitelj okupi za stolom i kada se navečer sklupčam u naručju Alekseja i tako zaspim. Nikada me ne ostavlja preko noći samu, već leži pored mene te mi priča kako bi me uspavao. Njegov glas je pjesma za moju dušu. I sada je već vrijeme da se polako spustim u kuhinju i da se odmaknem od ove tuge koja me prati kao sjena.

Uputila sam se u kupaonu da se barem malo osvježim za večeru. Max opet kuha jedno od mojih omiljenih jela. Spuštala sam se po stepenicama kada sam začula Maxov glas kako priča s nekime:

„Ja je više ne mogu gledati ovakvu, ona svakim danom sve više i više kopni. Povlači se u sebe i nikome ne dozvoljava da se približi. Znam da je mnogo toga lošeg prošla, ali nešto moramo da poduzmemo. Ne samo zbog nje već i zbog djece koju nosi. Prije je bila mršava, ali sada je kost i koža. Bojim se jako za nju. Ne znam hoće li da izdrži ovo i porod. Da mogu, ponio bih njezinu tugu samo da ne moram gledati kako se njezina iskra u oku gasi. Kako? Recite mi kako da joj pomognemo?"

Tema razgovora bila sam ja. Zaustavila sam se u pola koraka na stepenicama. Bol u njegovom glasu oduzela mi je hrabrost da se pojavim pred njime. Jesam li zato kukavica? Jesam, kukavica sam. Ne usuđujem se pojaviti pred svojom obitelji. Suze su stale kliziti niz moje obraze. Svjesna sam toga da mučim sve oko sebe i pokušavam raditi na tome. Ne ide mi od ruke ništa čega se primim, samo gomilam problem za problemom. Tijelo mi je stalo drhtati. Kao da me netko puni strujom od glave do nogu. Oštar bol prostrujao je mojim trbuhom tako snažno da su mi noge za klecale. Htjela sam zavikati od bola, ali glas me izdao i nije izlazio iz mog suhog grla. Bol nije htjela popustiti već je u valovima dolazila sve snažnija.