BOJE MJESECA (TISKANA)

Trunka nade

Dani su prolazili, a ja sam još uvijek na rubu. Ni traga, ni glasa od njene zadnje poruke. Nije mi dozvolila da me sasluša što joj imam za reći. Moj kontakt u policiji i nije dao baš neke konkretne dokaze njene lokacije. Mura je pokušavala ući u njenu i Maxovu elektroničku poštu koje su bile vrlo dobro zaštićene. Već danima pokušava. Lokacija njenog broja selila se iz dana u dan. Veronika je pokušavala pratiti lokaciju i bila joj je na dohvat ruke. Sve moje nade bile su položene u Veroniku. Stvarno se svojski potrudila da zamaskira svoj put. Koliko god da sam je pokušavao mentalno kontaktirati, svi moji pokušaji padali su u vodu. Ili je bila predaleko ili je još uvijek bila pod utjecajem verbene. Danima sam pokušavao kod Maxa i Anastazije, ali uzalud. Nisu mi željeli pomoći. Uvijek bih naletio na hladan zid, bez obzira koliko bih molio ili pokušavao objasniti u kolikoj je opasnosti. Sada sam sâm. Edward se povukao na svoj dio teritorija, sakrio se u mišju rupu i nije bilo ni traga ni glasa od njega. Nešto smjera.

Na ivici snage sam živio dva tjedna otkad je otišla. Kada bih barem mali tračak nade mogao dobiti, da se barem nešto kreće u pozitivnom smjeru. Počet ću da ludim. Svi su me izbjegavali jer sam dobivao ispade ljutnje, bacao i razbijao stvari svuda oko sebe. Polako sam gubio nadu da ću je pronaći. Bože mogu proći godine, a da je ne pronađem. To si nisam mogao priuštiti. Glad u meni je bivala sve veća, sve više sam žudio za njom i njenom krvlju. Na momente sam osjećao neizmjernu tugu u sebi. Kao da mi se kida komad po komad moje crne duše. Iz razmišljanja me prenulo kucanje na vratima. Izmoreno sam pozvao da uđu.

„Gospodine, mislim da sam pronašla nešto što bi nam moglo barem malo olakšati situaciju. Mislim da bi bilo u redu provjeriti ovu lokaciju. Jedan od mailova koje sam pronašla u pošti naslovljen je na gospođu Luciju Lučić. Mislim da piše da se momentalno nalazi u Cipru na odmoru."

Mura mi je pružila list papira gdje je bio ispisan cijeli njihov razgovor. Konačno nešto konkretno. Pročitao sam razgovor, ali nije bilo ništa konkretnog napisano da bi mogla tamo boraviti. Svejedno, vrijedi to ispitati. Bolje išta nego ništa.

Uzeo sam telefon iz džepa i pokušao dobiti starog prijatelja Konstantina. U njega sam imao povjerenje i pouzdanje. Nakon petog zvona se oglasio. Kada smo se ispričali što se tiče novosti vezanih za svijet vampira, zamolio sam ga za jedan poseban zadatak. Dobro je što mi je dugovao uslugu. Usluge u svijetu vampira se skupo plaćaju, zato se i rijetko traže. Objasnio sam mu situaciju i rekao samo ono najnužnije što je morao znati, da provjeri je li ona tamo. Dogovorili smo se da me kontaktira odmah čim bude bilo kakvih novosti. Poslao sam mu adresu od gospođe Lučić i Rebeccinu sliku koju sam skinuo s njenog telefona. Srce mi je stalo ubrzano kucati. Malo nakon dva tjedna osjetio sam nadu. Pogledao sam Muru i zahvalio joj, mala je stvarno puno od koristi. Sve što sam do sada saznao bilo je od nje. Moram je nekako nagraditi.

„Mura, hvala ti puno. Dosad si se pokazala vrlo korisna i nisi iskoristila moje povjerenje. Ako ti ikako mogu pomoći ili bilo što zatrebaš, samo reci i bit će učinjeno."

Pogledala me u oči, više nema straha u njima. Djelovala je opušteno i samozatajno. Ima nešto u toj maloj što je gura naprijed.

„Hvala vama, kada budem nešto zatrebala, obratit ću vam se. Samo vas molim da me ne pošaljete daleko od vas i vaše ekipe. Super sam se pronašla među njima i vaša tajna je sa mnom sigurna. Nikada vas ne bih namjerno povrijedila, ne zbog toga što bih mogla završiti kao doručak, ako do toga dođe, već zbog toga što vas jako cijenim. Ako se slažete s time, ja bih zadržala svoj posao ovdje i bila vam od pomoći kad god bi zatrebali."

„Hvala, Mura. Posao možeš zadržati jer bude tu i tamo sitnice koje će trebati uraditi, a ti možeš biti od koristi."

Izašla je iz sobe koju sam opremio kao radnu sobu. Nadam se samo da je tamo i da ću je konačno pronaći. Kuća skoro da je opremljena i sprema za život. Opkolili smo njihov posjed u šumi. Pokupovali smo sve okolne posjede radi sigurnosti, da im se nitko ne bi mogao približiti i nauditi. Učinio sam ono što sam smatrao da je dobro za njihovu sigurnost. Malo sam živnuo i konačno nakon dva tjedna osjetio mali dašak nade. Ma koliko god bilo malo, ali nade je bilo.