My magician

Drugo poglavlje

Drugo poglavlje

Djevojka duge, crne kose, brzo se kretala, spretno zaobilazeći stolove. Bio je ponedjeljak i mali kafić u kojem je radila kao konobarica bio je pun. Od neprestane kretnje postane joj jako vruće te se na trenutak zaustavi i rukom obriše znoj sa čela. Pri tome ugleda kako netko diže ruku i doziva je te brzo požuri k njemu.

„Lia!“ U istom trenutku netko pozove njezino ime te se ona brzo okrene. Na njezino olakšanje, ugleda dvoje svojih najboljih prijatelja kako sjede za stolom i promatraju je.

„Ljudi, na poslu sam.“ Kaže razdražljivo kada je dečko povuče da sjedne sa njima.

„Imaš pauzu. Samo pet minuta, nismo se mogli dogovoriti za više.“ Kaže djevojka kratke smeđe kose te se počne smijati, ali se zaustavi, zaggledavši se u dečka pored sebe. „Filip!“

„Ah, da, oprosti. Prošao je zanimljivi objekt.“ Filip podigne obrve i mahne glavom u smjeru dečka za susjednim stolom. Obje djevojke se nasmiju. Ispočetka je bilo čudno imati najboljeg prijatelja koji voli dečke, baš poput tebe, ali sada su navikle.

„Lia! Imamo najbolje novosti ikada!“ Propjeva njezin najbolji prijatelj glasom koji je jako sličio ženskome te se djevojka ponovno nasmije.

„Što je sada?“ Upita, ne pokazajući pretjeranu uzbuđenost. Njezini prijatelji, Filip i Eva, bili su skroz drugačiji od nje. Dok su nju privlačile knjige, muzika i tama, oni su išli za svime što sjaji te je ono što su oni nazivali 'zabava' rjetko bilo zaista zabavno za nju.

„Znaš li tko je u gradu ovih dana?“ Upita Eva na što Filip zakoluta očima i strasno se ugrize za usnicu. Lia se nečujno zapita zašto se još uvijek druži s njima.

„Veliki Eduard.“  Kaže djevojka nakon kratkog lupanja po stolu, očigledno oponašajući zvukove bubnjeva. Sada već Lia zakoluta očima. Ne opet, pomisli.

„Nećete me odvući tamo.“ Kaže odlučno. Filip se uspravi i uzme njezine ruke u svoje, zagledavši se u njezine smeđe oči od čega djevojka dobije čudan osjećaj.

„Draga, to je Veliki Eduard, a mi vjerojatno imamo posljednje tri karte. Takva prilika se ne propušta, dušo. Ne moraš flirtati sa njim, to mogu i sam, ali...“

„Ne volim svu tu magiju, prozirna je.“ Kaže i prekine govor svog uzbuđenog prijatelja.

„Lia, curo razočaravam se u tebe.“ Čuje njegov komentar.

„Ma daj, Li! Hoće li te ubiti ako odeš pogledati nekoliko trikova?“ Kaže Eva i zagleda se u djevojku, pogledom 'Znam da to želiš'.

Lia Moore mrzila je trikove i sve što je imala veze s magijom. Ali još više je mrzila pomisao da će razočarati svoje prijatelje te je lijeno kimnula glavom.

„Tako se to radi!“ Začuje Filipov povik i ugleda njih dvoje kako si daju „pet“ u zraku. „Obuci nešto lijepo.“ Kaže Eva, ustajući sa stolice.

„Hej, hej, hej. Ne dopuštamo joj da sama odabere odjeću za takav događaj. Dolazimo po tebe u sedam.“ Kaže, pošalje joj zračni poljubac te, zagrlivši Evu, nestane iz kafića, ostavivši Liu samu za stolom.