Sedmo poglavlje
Već u 19:09, što je bilo nepunih sat vremena prije početka predstave, Lia Moore i njezini prijatelji našli su se u gužvi poludjelih obožavateljica koje su pokušavale prve doći do svojih mjesta. Iako je bilo očito da je Filip bio potpuno spreman pridružiti im se u guranju za bolja mjesta, bili su smireni. Lia je znala, ili se barem nadala, da je Eduard za njih odvojio posebna mjesta.
U 20:02, svi glasovi su napokon utihnuli. Svi su se našli na svojim mjestima te su se svjetla izgasila, ostavivši samo dva reflektora da osvjetljavaju pozornicu.
Uskoro su se začuli bubnjevi, sada već tisuće i tisuće reflektora crvenom svjetlošću osvjetljavaju mračnu figuru na središtu pozornosti.
„Dobra večer, Dame i Gospodo!“ Poviče napokon i sve utihne. Nekoliko trenutaka on diže glavu i nna licu mu se pojavljuje njegov poznati tajanstveni poluosmijeh, kao što ima na svim plakatima u gradu. I tada publika poludi.
Uzbuđene djevojke, i Filip, oduševljeno viču i plješću iako se još ništa ne događa. Ali ne i Lia Moore. Ona sjedi na svojem mjestu i tiho se smješeći, svojim očima prateći njegove. U jednom trenutku, samo sekundu prije nego što odmakne pogled, i njegove oči promatraju nju. Jedva primjetno kimne, kao govoreći: Ovo je za tebe.
Djevojka nije mogla lagati, ono što je mađioničar pokazivao iduća dva sata bilo je nevjerojatno. Ne trepćući je pratila svaki njegov pokret, pokušavala je otkriti kako radi barem jedan od tih trikova za koje je bila sigurna da su i više nego jednostavni. Ali duboko u sebi, dok je promatrala njegove spretne ruke, nadala se da se vara. Da je on u pravu. Da je magija stvana.
-
Kada je predstava završila, rekla je svojim prijateljima da je ne čekaju. Kada su svi napustili prostoriju, ona je ostala stajati sama.
„Čekaš nekoga, Lia Moore?“ Začuje duboki glas iza sebe i zadovoljno se nasmije.
„Impresionirao si me.“ Odvrati mu i okrene se. Njegovim licem vlada ponosan smješak.
„Drago mi je što to čujem.“ Zakorači prema njoj. „Ali to je bilo za publiku.“
„Nije li sve što radiš za publiku?“ Upita ga na što on odmahne glavom.
„Puno je više od toga, Lia Moore.“ Kaže tajanstvenim glasom i uzme njezinu ruku u svoju. „Dođi da ti nešto pokažem.“
Odveo ju je iza pozornice. Nakon malog hodnika, ušli su u sobu crnih zidova, čija je unutrašnjost djevojjku jako podsjetila na autobus mađioničara.
„Ovdje“, započne on, polako koračajući sobom i uzimajući poneke sitnice sa pola i polica, „ovdje se događa ono zanimljivo. Ne na sceni.“
„Onda mi pokaži.“ Kaže mu na što se on okrene.
„U redu, Lia Moore. Ali samo malo, za ono najbitnije ćeš morati pričekati.“ Ona poželi upitati do kada mora čekati, ali Eduard dvaput pljesne i upali se brza muzika.
Brzim koracima joj se približi, stavi joj ruke na struk, na taj način je približivši sebi.
Kritičnim pogledom pogleda njezinu crnu haljinu. Kada je zavrti, ona spusti pogled i na sebi ugleda potpuno drugačiju odjeću. Poželi upitati je li on njezina dobra vila, ali se odluči suzdržati od tog djetinjastog komentara.
Idućih deset minuta vrte se po sobi. Lia nikada nije bila dobra u plesu, ali tog trenutka to kao da nije bilo važno. Svaki put kada bi se zaustavili pokraj zida, na trenutak bi odvojio ruke od nje i napravio neki tako jednostavan, ali tako predivan trik koji bi ju osvojio do kraja. Bila je tu ruža, izvučena ni od kuda, prstenovi koji su nestajali i pojavljivali se,jednom je čak i sam nestao.
-
„Onda, Lia Moore.“ Kaže i tajanstveno se nasmije, na što ona učini isto. Stajali su na mračnoj ulici ispred ulaza u njegov autobus, tu se namjeravala pozdraviti s njiim.
„Bilo mi je zabavno.“ Reče mu, zaista to misleći.
„Znam.“ Odvrati on i samozadovoljno se nasmije.
„Vidimo se, Lia Moore.“ Pozdravi je značajnim pogledom i nestane iza vrata autobusa.
-
Okej ja ne znam što sam napisala. Oprostite ako je loše, mislima sam skroz odsutna.
Možda su neki od vas očekivali nešto wow od ove predstave, ali oprostite, ovo je tek predzadnja. Ako uspijem, vjerujem da hoću, zadnju ću opisati u detalje.
Eh i, znate da je ova priča jako kratka. E pa ima još tri nastavka i to je to.. Samo da znate
YOU ARE READING
My magician
Short StoryA možda i nije tako pametno zaljubiti se u mađioničara. Ipak može nestati kada god poželi.