4. POGLAVLJE

1K 70 2
                                    

Probudio me miris vanilije u zraku, kao da se nalazim u slastičarni ili pekari. Intenzivni mirisi su mi pokrenuli želudac, krulio je poput vukova koji zavijaju na mjesec. Glava me toliko boljela da ni zdravo oko nisam mogao otvoriti. Pogledao sam na sat, bilo je oko tri sata popodne. Misli su me odvele natrag do Aure. Neobično ime, dopadalo mi se kako mi se kotrlja niz jezik dok ga izgovaram. Moćno ime za ženu. Zamišljao sam kako izgleda, da li je visoka plavuša ili niska crnka? Sve što znam o njoj jeste da živi na obali i da je strankinja. Nije mi otkrila mnogo toga o sebi. Možda je udata za nekog frajera i ima mnogo djece. Na to sam se stresao, nikad nisam čuo plač ili graju djece dok se igraju. Sjećam se samo bljeskova jakog svjetla i bjeline svud oko nje.

„Hajde Awan, vrijeme je da ustaneš i ubaciš nešto u sebe! Nešto što nije alkohol!" Bože, razgovaram sam sa sobom. Doteturao sam se do kupaonice da se koliko-toliko dovedem u red. Isuse, izgledam gore nego jutros. Sva sreća što sam tamnoput, masnice ne dolaze do izražaja. Izlaskom iz kupaone osmotrio sam dom. Izgledao je kao da je na njega bačena bomba. Trebao bih pospremiti ovaj nered. Ne bih želio da ona vidi sve ovo.

„Aura jesi li tu? Aura javi se!"- izgovorio sam na sav glas koncentrirajući se.

„Ne sada, Awan! Na poslu sam! Uzmi neku tabletu, zbog tebe me glava rastura!"- bilo je sve što je rekla. Otišao sam do kuhinje i potražio bočicu Aspirina. Ni ne poznajem je, a već mi govori kako živjeti. Smijeh je eruptirao iz mene.

„Šta je toliko smiješno?"- upitala me iznervirano .

„Mislio sam da si na poslu i da ne možeš razgovarati!" - dobacio sam joj lagano i nastala je tišina.

Popio sam Aspirin s dvije čaše vode. Ne čujem apsolutno ništa. Otpilila me. Zaboravio sam je pitati kada završava s poslom i da li se kasnije možemo čuti? Nikada me nijedna žena nije toliko zanimala. Nisam se morao mnogo truditi. Žene su mi padale pod noge, kao pokošene. Ovo je prvi put da želim osvojiti jednu. Možda zato što nisam znao kako izgleda, a izgarao sam od znatiželje. Imam dojam da je samozatajna i povučena.

U potpunosti razumijem zašto ne želi komunicirati. Na poslu je, a ljudi bi mogli pomisliti da je lujka, cura koja razgovara sama sa sobom. Pospremio sam skoro cijelu kuću. Glad mi je uvrtala želudac u čvor. Otvorio sam frižider koji je po običaju bio prazan. Osim paketa piva, unutra nije bilo ničega. Stara priča. Vrijeme je da odem do trgovine u nabavku. Žurio sam, nisam mogao pronaći ključeve od automobila. Kiša je padala kao da najavljuje potop. Munje su parale tamno nebo. Super, bit ću još i poljski miš. Odskakutao sam do auta na jednoj nozi, jer sam u drugoj još uvijek osjećao bol. Stvarno je vrijeme da se dovedem u red i počnem raditi.

Obožavao sam svoj posao. Imao sam firmu koja se bavila zaštitarstvom. Bio sam u vojsci neko vrijeme i nakon ranjavanja u Afganistanu to je bio logičan korak. Išlo mi je prilično dobro. Nisam bio milijarder, ali bio sam solventan toliko da ne bih morao raditi par godina. Za mene su većinom radili prijatelji iz vojske. Bili su to ljudi koji su se vratili doma, a ostali željni akcije i adrenalina.

Ah, evo nas i kod nje, moje sestre. Nemojte me pogrešno shvatiti volim je jako, zapravo je obožavam, ali nitko nikada nije uspijevao uliti strah u kosti kao ta žena. Ona radi za mene kao osobna tajnica i voli se miješati u sve. Zagleda u sve, od posla do mog privatnog života. Upućena je u svaki segment, osim što joj nikada nisam spomenuo čudnu vezu s Aurom. O tome nikada nikome nisam pričao.

Dok sam žurio skloniti se od kiše, došao sam na ideju da je pronađem u sustavu. To će biti malo teže, jer sam znao samo njeno ime. Jedina olakšica je što je nevjerojatno rijetko. Odustao sam od trgovine i skrenuo na parkiralište malenog restorana u kojem sam običavao jesti. Ugasio sam motor i osigurao se da u okolici nema poznatih lica. Nisam imao potrebu, ni želju bilo kome objašnjavati stanje u kojem se nalazim. Izašao sam iz automobila i uputio se brzim korakom do restorana. Pronašao sam stol u kutu kod ulaza i smjestio se. Restoran je vodio stariji bračni par. Tu sam se osjećao kao da sam na ručku kod roditelja, tako ugodno i opušteno.

PUT DO TEBE    (TISKANA)Where stories live. Discover now