Broj na dresu - Dejan Lovren fanfiction (Croatian)

{27}

A/N

Uspjeli ste... Moja prica ima 2K viewova...

I skoro 100 voteova.

Mačke moje, hvala vam❤️❤️

--------

Probudila sam se u bolnici, ležeći na rubu njegova kreveta.

Imala sam priznanje za njega, i ako sad umre, moram barem misliti da je saznao.

"Dejane... Molim te probudi se..."

Dejan POV

"Dejane... Molim te probudi se..." Čuo sam Ivonu kako govori. Svim silama pokušao sam otvoriti oči, ali za badava. Ništa.

"Moram ti nešto reći. Ali prije toga, za svaki slučaj, oproštaj. Znam da nisam najbolja djevojka koju možeš imati, ali volim te do neba. Nikad nisam voljela nekoga kao što sada volim tebe. To je činjenica. Ona jedna noć koju smo proveli zajedno... najbolja noć ikad. Ikad. To nije bio seks. Mi smo vodili ljubav. Ništa drugo. Volim te... Svim srcem... Molim te. Probudi se."

Kratka stanka.

"Nemoj da tvoje dijete ostane bez oca."

Ivona POV

"Nemoj da tvoje dijete ostane bez oca."

Rekla sam to.

Gledala sam monitor na kojem su bili otkucaji njegovog srca. Ubrzali su.

Možda me čuo.

Bili su brzi, a onda su odjednom...

Stali.

"Dejane... Dejane ne! NE! NE! VRATI SE-"

"Miss, please step away-"

"Let me go its the father of my child-"

Mario me uhvatio i iznio iz sobe.

Ja sam mu se otela i otrčala.

Tjedan kasnije

Na vijestima sam vidjela da je Dejan živ i da igra u finalu. Da, prošli smo.

Mislim da, kad odem na finale, i kad me vidi, da me neće prepoznati.

Moja smeđa kosa postala je jarko crvena, koža tamnija od svog Brazilskog sunca...

Izgledala sam drugačije, sjajila sam.

Možda je to zbog bebe.

-------

A/N

Da znam da je kratko i šokirajuće i da ćete me ubit da znam da znam hahaha.