Oprosti što te volim

Poljubac

Y/n's POV

"KHM.... žao mi je što prekidam vaš trenutak, ali mislim da je sat počeo."
... Pojavila se proferica, očito je kasnila...otvorila sam oči kada sam shvatila što se upravo moglo dogoditi. Da nas nije prekinula...pa...poljubili bi se! .. UFFFFFF

"U-um.. Ja, ispričavamo se." rekla sam dosta glasno. Bila sam tako crvena od srama. Nisam se usudila pogledati Jungkooka u oči. Otvorila sam vrata učionice i pustila profericu da uđe prva, zatim sam ušla ja, pa Jungkook. Joy me pogledala i na brzinu mi mahnula i šapnula Ćao
Otišla sam na svoje mjesto u zadnjem redu. Sat je počeo, imali smo matematiku...predivno.
Tijekom sata, cura koja je sjedila do mene mi je dodala jedan zamotani papirić. Pogledala sam je sva zbunjena..

" Za tebe je, ne znam od koga." rekla je

Uzela sam ga i odmotala kako bi vidjela što piše

         Zbog toga što si mi upravo     
ukrala osjećaje, da bude
         fer...ja ću tebi ukrasti poljubac
                                                   - JK

Obrazi su mi gorili kada sam to pročitala. To je Jungkook napisao? Molim? Nisam bila spremna na ovo.
Osjetila sam nešto što nisam htjela osjetiti. Nemoguće je da mi se sviđa. Niti ga ne znam kako treba. Ne smijem si to dopustiti. Ne smijem se zaljubiti u njega, niti ga voljeti. Samo ću ga povrijediti...ili će me pak ostaviti ako sazna za moju depresiju... Kao Kai, a to ne želim.

Zgužvala sam papir i stavila ga u torbu. Nastavila sam pratiti nastavu bez ikakve emocije na licu.

Jungkook's POV

Promatrao sam je sa druge strane razreda dok je čitala papirić koji sam joj poslao. Obrazi su joj se tako zacrvenili i imala je mali mali smiješak. Izgledala je jako slatko tako  posramljena. Bilo mi je drago što je tako reagirala zbog mene hehe. Odjednom je napravila ozbiljnu facu i zagledala se u prazno kao da razmišlja o nečemu što nije bas lijepo. Nije mi bilo jasno zašto...
Zgužvala je papir i stavila ga u torbu i pogledala u ploču sa hladnim izrazom lica. Zašto? Očekivao sam drugačiju reakciju... Zašto se tako ponašala? Nešto sigurno nije bilo uredu.

Y/n's POV

Sat je bio gotov, napokon. Zvonilo je i skoro svi su otišli van na odmor.
Joy je dotrčala do mene i zagrlila me

" Hejjjjjj, nismo se dugo vidjele!"

" Ma pre dugo, dva dana su prošla haha." morala sam ju malo zezati

" Onda, kako si?"

"Um, pa, dobro..." lagala sam joj, osjećala sam se katastrofa, ali joj nisam htjela reći jer ne želim da zna za moje probleme. Dosta mi je što Jungkook zna, niti to nije dobro, ali što ja tu mogu kad je sam saznao.

"Ah, ne zvučiš mi baš dobro, jesi sigurna da je sve uredu?"

" Joy! Dobro sam, stvarno. Samo sam malo umorna."

" Okej okej, sorry. Samo, brinem se. Ne znam kako se osjećaš jer mi ništa ne govoriš. Ne znam jesi li tužna ili sretna. Imaš li dobar ili loš život... Moraš mi reći ako si loše Y/n. Ako mogu ću ti pomoći, ali moraš mi reći. Okej? "

" O-okej... "

Osjećala sam se loše što joj ništa ne govorim. Samo, ne želim ju povrijediti  ili ju otjerati od sebe.

Zvonilo je, Joy mi se nasmijala i otišla na svoje mjesto. Sjela je i na brzinu sam pogledala prema Jungkooku kada sam se sjetila poruke na papiru.
Pogledala sam ga i uhvatila ga kako gleda u mene. Gledali smo se i morala sam maknuti pogled sa njega. Nastavim li raditi ovo... Počet ću osjećati nešto prema njemu.
Bojim se da ću se zaljubiti u njega toliko jako da ću ga kasnije zavoljeti.
Strah me da će me napustiti, kao Kai.
Moram prekinuti svaki kontakt koji imam sa njim dok još mogu.
Zatvorila sam oči da izbacim sve misli iz glave i sjela na mjesto.

14:55 h

Nastava je bila gotova, napokon. Joy i ja smo izašle iz škole i odlučile prošetati parkom koji se nalazio pored, prije nego što odemo svojim kućama.
Krenule smo i nečija ruka me zaustavila od hodanja, pa sam stala i okrenula se.

" Jungkook??" rekla sam u čuđenju.
Joy me pogledala sa nekim luđačkim osmjehom.

" Dođi samnom." rekao je i krenuo hodati u smjeru parka.

" A-ali, ne mogu, Joy i ja--"

" NE neeeee sve je uredu samo vi idete, ionako sam zaboravila da moram ići do.... Pa... Um. Moram ići. Nazovem te navečer Y/n. Čujemo se!" rekla je i zbrisala.

" Jungkook!" rekla sam iz frustracije jer sam htjela biti sa Joy...
Samo je šutio i nastavio hodati držeći me za ruku.

" Jungkook? Gdje idemo? " rekla sam, ali je nastavio šutjeti

Uzdahnula sam i pratila ga u tišini
Hodali smo kroz park, a zatim sam stala

"Jungkook.... Hoćeš li mi reći gdje idemo?"

" Doma." rekao je smireno

"Ja... Ne, ne idem sa tobom Jungkook."

" Da, ideš. Y/n, doći ćeš doma i znaš već sama što bi se moglo dogoditi. Zar stvarno to želiš?"

" Ne,ne želim, ali ne mogu biti kod tebe Jungkook."

"Zašto?!"

" Molim te, ne moj se ljutit...ali jednostavno ne mogu. Ne mogu ti reći razlog. Shvati me molim te." rekla sam i odvojila ruku od njegove

" Zašto me stalno odguruješ od sebe!?
  Brinem se ta tebe Y/n.Samo ti želim      pomoći!"

" Zašto ne možeš shvatit da me strah!!
Strah me Jungkook. Strah me da ću te zavoljeti i da ćeš me napustiti... kao Kai... Zato mi nemoj to više raditi, molim te. Nemoj mi pomagati, nemoj mi davati taj osmjeh i nemoj me gledati sa tim očima. "  suze su mi padale niz obraze dok sam mu to govorila     
" Molim te, samo me pusti da nastavim živjeti kako sam do sad. Zamisli da me nikada nisi upoznao i da ne znaš ništa o meni jer--"

Privukao me k sebi i poljubio...

Htjela sam ga odmankuti od sebe, ali nisam mogla...ili nisam htjela? Bila sam očarana njegovim mekanim usnama. Način na koji su se pomicale u skladu sa mojima je bio predivan. Stavila sam ruke oko njegovog vrata kako bi ga još više približila k sebi.
Zaboravila sam na sve u tom trenutku. Sve o čemu sam razmišljala je bio on i ovaj poljubac koji je bio dug i tako sladak.

Istina je da sam ga u tom trenutku htjela pored sebe. Nisam htjela da taj trenutak završi, ali je morao.

" J-jungkook...", rekla sam uzimajući zrak. " n-ne mogu ja ovo, samo ću te povrijediti." suze su mi se opet počele formirati u očima

"Y/n...ne možeš me povrijediti. Samo se prepusti osjećajima,molim te. " rekao je gladeći mi obraz.

" Ne Jungkook, ne razumiješ... Ja, imam nešto što me spriječava da budem sretna. Ne mogu biti sa tobom dok sam ovakva. Oprosti...."
Rekla sam i još jednom ga poljubila.
Naslonila sam čelo na njegovo, zatvorila oči i udahnula nebi li osjetila njegov miris jos jednom.

" Oprosti mi..."  odmaknula sam se od njega i pobjegla

Jungkook's POV

Ne, ne, ne! Ne možeš me sada ostaviti. Sviđaš mi se Y/n... i znam da ti to osjećaš isto, samo se ne želiš prepusti jer te strah.
Ali što je to što te sprječava da budeš samnom?
Učinit ću sve da budeš sretna...sretna samnom pored sebe.