Oprosti što te volim

Osjećaji

Došli smo do njegove kuće. Mrak se već polako spuštao. Otključao je vrata i tako smo ušli unutra. Dočekala nas je njegova mama koja je brisala stol u kući.

" Hej sine, gdje si išao tako kasno? .....
Y/N!" pogledala me sa široko otvorenim očima, bacila krpu na stol, projurila k meni i čvrsto me zagrlila

"Doveo sam ju da ti malo pravi društvo." rekao je i široko se osmješio

" Neka si, neka si dobro bi mi došlo." rekla je i odmaknula se od mene kako bi me pogledala. " Y/n.... k-kakve su ti to rane na vratu i na licu! O moj bože! I na rukama!! Tko ti je to napravio!?

" Duga priča gospođo... Jako je komplicirano. " rekla sam tiho i spustila glavu gledajući u pod

" Y/n, molim te, zovi me Mary. " rekla mi je i pogladila me po ramenu

" Mama, molim te možeš li joj očistiti te rane i zamotati ih dok se ja spremim i uzmem stvari."
rekao je, a ja sam ga pogledala u čuđenju. Njegova mama se okrenula prema njemu nasmijala se i uputila mu neki čudan pogled, a on je samo kimnuo glavom smješkajući se
Zar negdje odlazi? Gdje odlazi? Htjela sam ga pitati, ali mi je koncentracija bila usmjerena na bol koju sam osjećala po cijelom tijelu od udaraca, pa sam šutila

"Naravno, dođi zlato sjedni na kauč dok ja odem po kutiju prve pomoći." sjela sam na kauč i zatvorila oči.

Gospođa Mary je došla i sjela ispred mene. Uzela je neku gazu i tekućinu za dezinfekciju i njome mi počela tapkati rane na licu i na vratu. Bolilo je i peklo, ali sam trpila koliko god sam mogla

Začudilo me da do sada nisam vidjela još jednog člana obitelji...

" Mary, smijem li vas pitati nešto?

" Naravno zlato, reci. "

" Možda je ovo malo nepristojno za pitati ali, imate li vi muža?"

"...Ne, nemam. Ne volim baš pričati o tome, oprosti."

" Uredu je, ne morate se ispričavati. "

Nasmješila mi se i nastavila čistiti rane.

Nakon 15 minuta je bila gotova. Odložila je sve na stol i rekla:

" Eto ga, gotovo. Kad dođete doma probaj si sama namazati i promijeniti zavoje na rukama, a ako ne budeš mogla neka ti Jungkook pomogne."

" Č-čekajte. Kako mislite kad dođemo.. doma?" upitala sam sva zbunjena.
Pogledala me i namignula mi, što me je učinilo još više zbunjenom. Uzela je kutiju i otišla ju spremiti na mjesto.
U tom se trenutku pojavio Jungkook sa... kovčegom?

" Mama! " zaderao se

" Evo mee! Dolazim! " javila se gospođa Mary i dotrčala do sina

"Mi idemo, a ti se molim te čuvaj i zovi ako ti što treba obavezno!"

" Naravno sine, ne brini biti ću ja dobro. Pa mislim nije kao da se nećemo više vidjeti haha."

" A znam znam haha, ćeš sigurno biti dobro sama? "

" Ma hoću dajjj ajde ajde uzmi Y/n i krenite polako, ionako je već kasno. "
rekla je i čvrsto zagrlila svoga sina.
Ja sam samo stajala sa strane i promatrala. Nisam imala pojma šta se događa. Ništa mi nije bilo jasno,ali sam šutila i čekala da netko nešto kaže.

" UF, okej, možemo krenuti. " rekao je Jungkook i sagnuo se kako bi uzeo moje stvari

"Jungkook! Šta se događa? Gdje idemo?!" rekla sam šapčući mu

"Shh hahaha ne brini objasnit ću ti sve u autu."

" U autu?" rekla sam sada totalno izgubljena
Gospođa Mary me lagano uhvatila za rame, okrenula me prema njoj i zagrlila me. Uzvratila sam joj naravno