Oprosti što te volim

Prevara

|
Minhyuk's POV

" Wow.... "  to je bilo sve što sam mogao izgovoriti.

" Znam... Nemam pojma što da radim. Tako sam izgubljena..."  spustila se laktovima na koljena i zarila lice u svoje dlanove

" Hej u redu je. Samo ga pusti par dana da se smiri i onda ćete moći u miru razgovarati."

" Ali, rekao je da me ne želi vidjeti. "

" Ljudi kažu svakakve stvari kada su ljuti ili povrijeđeni. Vjeruj mi, nije to mislio. Samo je bio jako zbunjen...i sada je."

" U redu....Pričekat ću. Samo se nadam da će se sve to brzo riješiti. "

" Ma hoće, vidjet ćeš. Za koji dan ćete biti kao i prije." ustao sam i nastavio,
" A kada se to dogodi, javi mi. Ili na kraju krajeva dođi do mene, znaš gdje sam, pa mi reci u živo. "

" Može.... Hvala ti, puno."  nasmijala se

Ustala je i zagrlila me.
Pozdravio sam ju i nastavio svojim putem.

|

Y/n's POV

Narednih tjedan dana je bilo katastrofa.
Osim kod kuće....
Odnos oca i mene se u potpunosti promijenio, popravio.
Ali u školi... Bilo je pravo mučenje.
Jungkook nije dolazio na nastavu zadnjih par dana. Osjećala sam se grozno, ponovno. Došla sam do te razine da me počelo i fizički boljeti. Ludila sam. Nisam znala gdje je, sa kim je, što radi...

|

Sati i sati su prolazili. Što sam si više govorila da ne razmišljam o njemu, to sam više razmišljala.
Sjetila sam se da sam ostavila jako puno stvari kod njega, pa sam odlučila nakon škole svratiti do njega i uzeti ih, što sam i napravila. 

Kada se zadnje zvono oglasilo, uzela sam torbu i hitro izašla iz učionice. Čak se nisam okrenula kako bih pozdravila Joy.

Ovoga puta, umjesto da hodam, uzela sam taxi. Nakon nekoliko minuta sam se već našla ispred njegove kuće.

Došla sam ispred ulaza i zastala. Duboko sam udahnula i nastavila hodati, do vrata. Čula sam nekakve čudne zvukove koji su dopirali točno sa druge strane vrata koja su nekim čudom bila malko otvorena. Stavila sam ruku na kvaku te ih još više otvorila. Zakoračila sam tiho i lagano.

Dočekao me prizor, kojeg nisam mogla niti sanjati. Na kauču, koji se nalazio lijevo u kutu, od ulaznih vrata, nalazio se Jungkook.

Skoro mi se smračilo pred očima, kada sam vidjela Astrid kako sjedi na njemu, gotovo gola. U svome crnom čipkastom grudnjaku i kratkom kariranom školskom suknjom.
Prostorija je užasno vazdila po alkoholu, boce su bile posvuda na stolu.
Njegove ruke su se nalazile na njezinim ramenima i izgledalo je kao da ju pokušava maknuti sa sebe, ali ga je količina alkohola koju je ispio veoma sprječavala u tome. Dok se ona zabavljala sa njegovim vratom i njegovim usnama on ju je sve više odmicao sa sebe.

" Čekaj... Stani."  rekao je kroz šapat i konačno ju odmaknu od sebe

" Što nije u redu? Zar ti se ne sviđa?"  zbunjeno ga je pogledala

" Ne! O-ovo je otišlo pre daleko. Ovo se nije trebalo dogoditi. Silazi sa mene. "

" Ali Jungkook, ja -"

" Makni se! Nisam te smio pustiti u kuću... Koja sam ja budala!"

Njihove riječi su mi odzvanjale u ušima. Naslonila sam se na zid i tiho zajecala od nagle topline koja mi je prošla putem cijelog tijela. Zatvorila sam oči i pustila da mi suza kapne niz oko. Zakoračila sam nazad. Pokušala sam biti što tiša, što se nažalost nije dogodilo jer mi je baš u tom trenutku mobitel odlučio zazvoniti. Poruka, koja je vjerojatno bila od moga oca. Oba dvoje su se trgnuli i pogledali u mome smjeru.

" Y/n!?"  rekao je iznenađeno sa nervozom prisutnom u njegovu glasu, Astrid je imala veliki podsmjeh na svome licu dok me gledala.
" O moj bože što ja to radim! ", grubo je maknuo Astrid sa sebe i krenuo ustati. 
" Jungkook!" zaderala se Astrid

Šutila sam, okrenula sam se kako bi izbjegla razgovor koji je trebao uslijediti i kako bi otišla.

" Y/n čekaj!!!"  zgrabio me za ruku ne dopuštajući mi da odem.
Pogledala sam ga sa gađenjem i otrgnula se od njegovog stiska.

" Y/n čekaj! Molim te! Daj da ti objasnim!"  pojurio je zamnom i ponovno me primio za ruku

" Što?! Što mi to imaš za objasniti?!!",
poviknula sam,
"Kako si cijeli ovaj tjedan proveo sa Astrid u zagrljaju!? Sa Astrid!!!"

" Ne! Y/n, to nije istina. Vjeruj mi...
Došla je do mene i rekla je da želi razgovarati...O-o tebi. Nisam znao de me htjela putem tebe prevariti. Pustio sam ju da uđe i - "

" Da ti vjerujem!? Nakon ovoga?!", zastala sam na trenutak kako bi se pribrala i udahnula zrak,
"Onaj dan, kada je došlo do one svađe i kada si onako poludio, htjela sam ti reći kako sam spremna pokušati na vezu sa tobom.", glas mi je zadrhtao "Obećala sam si kako ću maknuti sve negativne misli kako te ne bi povrijedila... Ali sada, nakon ovog, vidim da je to bila velika greška."
pogledala sam ga ravno i duboko u oči. Htjela sam da osjeti i da vidi moju bol i razočaranje koje sam osjećala u tom trenutku. 
Okrenula sam se i otišla. Ovoga puta me nije odlučio zaustavljati. Umjesto toga, glasno je opsovao i vratio se u kuću iz koje se jasno moglo čuti vikanje i svađa.

Možda je to što je rekao zaista bila istina. Možda stvarno nije bilo planirano to sa Astrid...ali u tom trenutku nisam mogla procijeniti je li to zaista istina ili ne. Ljutnja me previše grizla.
Sve što sam htjela je zaboraviti na taj događaj, na tu scenu koja mi se konstantno vratila po glavi. Odlučila sam nazvati Joy.

- NA MOBITELU -

Joy: Halo?
        
                              Y/n: Hej, Y/n je.
                               Jesi li možda      
                               slobodna večeras?
 
Joy: Naravno da jesam,
Za tebe uvijek. Je li sve oke?

                     Y/n: Um, ne baš...
     
Joy: Što se dogodilo?

                        Y/n: Ispričat ću ti kasnije.
                                Ne želim baš preko
                                mobitela.
                    
Joy: U redu. A gdje želiš da idemo? 
   
                          Y/n: Gdje god ti želiš...
                                Samo želim što prije
                                zaboraviti na to...

Joy: Hmm, okej. Mislim da
znam savršeno mjesto za to.
                                 
Prekinula sam poziv i uputila se prema svojoj kući.