Oprosti što te volim

Drama

Zvala sam ga i zvala, ali uzaludno.

" Joy, molim te reci profesorici da mi je bilo loše i da sam otišla doma."

" O-okej? Što je bilo!"

" Ne mogu ti sada reći, žurim!"

Mahnula sam joj i izjurila van iz škole.

Trčala sam i trčala, disanje mi je postajalo nekontrolirano i teško. Znala sam da neću moći još dugo trčati, ali sam nastavila.

Jungkook molim te javi mi se

Mislila sam cijelim putem.

Nakon nekog vremena sam stigla do njegove kuće u kojoj smo bili sinoć.
Auto se nalazio u garaži koja je bila otvorena.

" Jungkook!!!" lupala sam po vratima i neprestano ga zvala u nadi da je unutra. " Jungkook molim te! Molim te saslušaj me!"

Jungkook's POV

Čuo sam ju kako me zove, kako lupa po vratima, kako joj glas počinje drhtati. Mogao sam u mislila vidjeti suze koje su joj sigurno već navirale na oči i na obraze.
Ali joj nisam odgovorio, bio sam previše ljut, bijesan, povrijeđen...

" Odlazi! Ne želim te vidjeti u ovom trenutku!"

" Jungkook molim te!" plakala je i plakala, " Molim te otvori vrata, daj da razgovaramo, molim te samo me saslušaj!"

" Y/n odlazi!!!" 

Suze su mi se počele pojavljivati u očima, bol je bila neopisiva, misli su mi postajale crne, gorio sam iznutra.

Y/n's POV

" Molim te..." Pala sam na koljena i prepustila se suzama.
Izašao je na stražnja vrata, sjeo u auto i otišao.

Pomislila sam, kada se smiri, da ćemo onda u miru moći razgovarati. Znala sam da je to sve napravio iz ljutnje, ali nisam očekivala da će tako burno reagirati. Ustala sam i krenula hodati u neodređenom smjeru kako bi se pribrala.

Nakon 10 minuta šetanja sam se uspjela smiriti te sam nekako normalizirala svoje disanje. Razmišlja sam o tome da se vratim doma, ali sam se odmah sjetila svih mogućih stvari koje bi se dogodile povodom toga tako da sam odlučila otići na malo dužu šetnju. Bilo je tek 4 sata popodne tako da sam imala vremena.

21:00 h

Sjedila sam na klupici koja se nalazila na jednoj plaži. Gledala sam sunce kako polako nestaje iza horizonta i razmišljala o današnjem događaju.
Sjetila sam se propuštenih poziva sa mobitela od mog tate, pa sam ga odlučila nazvati... U nadi da će biti u stanju da normalno razgovara.
Odzvonilo je par puta i tada se javio

- NA MOBITELU-

" Halo?"

" H-hej tata. Zvao si me?"

" Ajme hvala Bogu živa si. Zašto mi se nisi javljala? Skoro sam umro od brige."

Zvučao je totalno, neočekivano! normalno. Zvučao je trijezno... I zabrinuto.

" Dobro sam. Ne brini."  rekla sam hladnim tonon

" Y/n..."

" Da? "

" Molim te vrati se doma...
Jako mi fališ!"

" Tata... "

" Promijenit ću se obećajem ti. Molim te..."

" Tata, to si rekao već toliko puta i gle do gdje nas je to dovelo."

" Y/n molim te, obećajem ti, prestat ću piti, prestat ću raditi gluposti! Molim te... Vrati mi se. Ti si sve što mi je ostalo. Ne mogu i tebe izgubiti. Dođi doma..."  mogla sam čuti bol i suze u njegovom glasu. Znala sam da mu je žao, ali sam se bojala riskirati i  ponovno živjeti pod istim krovom sa njim.

" Otac si mi i znaš da te volim... ovako ćemo. Napraviš li još jednom neku glupost, progutaš li još samo jednu kap bilo kojeg alkohola, više za mene nećeš čuti, niti ćeš me ikada više vidjeti. U redu?"

" U redu! Obećajem ti! Nikada više. Samo se vrati..."

" Vratit ću se za koji sat. Šetam po plaži. "

" U redu, može, vidimo se zlato. Hvala ti... "

Poklopila sam.

Ostala sam sjediti na klupici, a mrak je već pao na nebo...
Bilo je 22:30 i još uvijek sam sjedila na istome mjestu te slušala šum valova na obali.

Minhyuk's POV

" Y/n? "

" Hm? " okrenula se kada sam stavio ruku na njezino rame, " Ajme! Pa to si ti. "

" Da hahah, nisam mislio da ćeš me se sjetiti. "

" Kako te se ne bi sjetila! Naravno da te se sjećam. Kako si?"

" To bih ja trebao tebe pitati. Što za Boga miloga radiš ovdje ovako kasno?"

" Htjela sam malo prošetati i udahnuti malo svježeg zraka da se primirim. A ti? "

" Ista stvar, više manje. Nego, je li sve u redu?

" Ako ćemo iskreno, ne baš, sve nije u redu."

"Smijem li znati što se dogodilo"

"Ovaj....da, imam nekoliko problema i ne znam što da radim. "

" Kakvih problema? Sa sobom ili? "

" Ummm... Više manje, da. "

" U redu je, možeš mi slobodno reći, možda ti nekako mogu pomoći. "

" U redu. Ovako, ima jedan dečko... "

Nagnuo sam glavu na lijevo dajući joj do znanja da ću ju slušati i saslušati do kraja, što je i napravila. Prepričala mi je gotovo svaki događaj koji ju je  grizao iznutra. Sve od prvog dana kada je došla u školu koju sada pohađa, do današnjeg događaja. Rekla mi je čak i za svoje trenutno psihičko stanje, što me veoma iznenadilo.