Oprosti što te volim

Obitelj

  Dom, kuća, utočište, kako god ga zvali, mjesto gdje živimo sa obitelji bi trebalo biti mjesto puno pažnje, ljubavi i sreće. Moj dom nije ništa od toga... zapravo sasvim suprotno. Kada sam doma osjećam sve samo ne sreću.. I ljubav.

Došla sam do svog "predivnog" doma. Dok sam stajala na pragu sam čula deranje, lupanje, razbijanje, jecanje... Znala sam da kada uđem, neću uživati u  pogledu koji će me dočekati. Udahnula sam stisnula šaku i otvorila vrata.

Stol, čaše, boce, vaze... Sve je bilo razbijeno i na drugim krajevima prostorije. Tisuće i tisuće komada stakla po podu. Tata se derao na pomajku, ona je uzvraćala deranjem na njega. A onda su opazili mene.

"GDJE SI BILA DO SAD! VIDIŠ LI TI  KOLIKO JE SATI!?" tata se zaderao i već sam mogla osjetiti suze kako se formiraju u mojim očima

"Išla sam p-prošetati nakon škole j-jer se nisam osjećala baš n-najbolje..."  rekla sam drhtajući u strahu

" NIKADA TE NEMA DOMA, NIŠTA ŽIVOGA NE RADIŠ U OVOJ KUĆI! SAMO SE ZABIJEŠ U SOBU I NEMA TE!! JESAM LI TE TAKO ODGAJAO? DA BUDEŠ NITKO I NIŠTA? Što mogu i očekivati od kćeri kao što si ti?!! Beskorisna si i jadna!!! "

" DOSTA! " zaderala sam se. Nikada mi ne bi palo na pamet da napravim to, niti na kraj pameti

" Molim?! " rekao je ozbiljnim i dubokim tonom dok je pomajka samo stajala ne usudeći se reći išta.

" REKLA SAM DA JE DOSTA! DOSTA VIŠE TOG DERANJA I RAZBIJANJA I OPIJANJA! OTKAKO JE MAMA UMRLA  SI STALNO PO KAFIĆIMA NIKADA NISI DOMA KONSTANTNO NAS TUČEŠ I ISKALJUJEŠ SE NA NAMA, DOSTA JE BILO TATA!"

Uzela sam torbu sa poda i žurnim korakom odhodala po stepenicama do svoje sobe. Tresla sam se, nisam znala šta da radim.. Ušla sam u sobu i sjela i plakala..Čekala sam, slušala ponovno deranje i razbijanje, a zatim... Tišina. Potpuna tišina.
Čula sam pomajku kako zatvara vrata svoje sobe koja se nalazila na kraju hodnika u donjem dijelu kuće. Stepenice, sljedeće što sam čula su bili koraci po stepenicama koji su išli prema mojoj sobi i znala sam da je to tata... Otvorio je vrata i odmah sam mogla osjetiti alkohol koji je isparavao iz njega, imao je debeli, crni remen u rukama i onaj pijani izraz lica. Prišao mi je i rekao:

"Požalit ćeš što si se tako ponašala..."

" N-nemoj, nemoj to napraviti.. Molim te! Dosta je bilo, to nije uredu!"

Zamahnuo je remenom, i udario me njime po rukama kojima sam pokušala prekriti lice. Vrisnula sam od boli, Zamahnuo je opet i pokušala sam se maknuti, udario me po leđima, opet sam vrisnula. Opet me udario i opet i opet, već sam mogla osjetiti krv kako mi lije niz leđa. Skupila sam snagu ustala i gurnula ga koliko god jako sam mogla. Kako nije imao dobru ravnotežu nije mogao ostati na nogama, pa je pao. Odjurila sam van iz sobe, mogla sam čuti pomajku kako histerično plače i dere se, trčala sam niz stepenice i van.

Jungkook's POV

Hodao sam niz ulicu, bez ikakvog cilja zapravo... Samo da pročistim misli i opustim se. Prolazio sam pored jedne kuće, vrata su bila otvorena, svjetla upaljena. Mogao sam vidjeti toliko razvijenih stvari pobacane uokolo. Onda odjednom, cura, Y/n? Ja mislim. Izletila je van sva u suzama i krenula trčati u suprotnom smjeru od mjesta gdje se nalazim. Na trenutak sam se stvarno zabrinuo i upitao što nije bilo  uredu, ali dok sam došao sebi ona je već bila daleko. Nije više bilo smisla ići za njom. A i zašto da se uopće i brinem. Ona nije nitko i ništa... Ili?

Y/n's POV

Trčala sam i trčala, nisam znala kuda da idem, gdje da pobjegnem, što da radim. Sama sam... Nemam ništa, zapela sam ovdje. Nakon nekoliko minuta bježanja sam stala. Nagnula se na prvo drvo koje mi je upalo u oko i zaplakala, tiho zaplakala. Bila sam prestrašena, kao i svaki put kada bi se to dogodilo. Sjela sam na pod i zagrlila koljena. Pustila sam kosu da mi pada preko ramena i opet čekala... Čekala da se nešto desi...

"Hej...."

Začula sam muški glas koji mi nije bio poznat. Polako sam podignula glavu i na sekundu nisam mogla vidjeti lice osobe ispred sebe zbog suza u očima, no kako su suze polako počele padati niz moj crveni obraz, mogla sam čisto i jasno vidjeti tko stoji ispred mene...

"H-hej....?