Koncern 3: Poražena 🔚

2. Lenijev ispad

Pas nikad ne prijeti bez razloga. Prijeti kako bi upozorio neprijatelja da se makne s njegovog teritorija, od njegove hrane, od njega i - najvažnije - od njegove obitelji. Nju će braniti po svaku cijenu. Od svakoga. A kako prepoznaje opasnost? Nepogrešivo!

***

Drugog jutra Mira se pažljivo spuštala stepeništem noseći Lenu u jednoj ruci i držeći Marka drugom. Una je sva važna hodala ispred njih noseći Leninu dekicu za baby gym koji je čekao na terasi. Kad su bili na nekoliko stepenica do prizemlja, otvorila su se ulazna vrata i odjeknuo je zavodljivi ženski hihot, a onda je u hol kročila elegantna ljepotica koju je pratio nasmiješeni Goran. Podigao je pogled prema ekipi na stepenicama i veselo povikao na ruskom:

- Sonja, to su moja djeca.

- Nisam znala da ih je troje - Sonja je prezrivo proučila zbunjenu publiku. Pogled joj se najduže zadržao na Miri.

- Nova supruga?

- Ne. Ovo su moji Una i Marko, ona beba je Lena, a Mira je njezina majka i dadilja moje djece - nasmiješeni Goran nije primijetio kako je Mira promijenila boju u licu i ukočila se.

Dadilja? Nakon noćas? Dadilja, jel? Mira je urlala u sebi dok je pokušavala vratiti nezainteresiran, hladan izraz lica. Skoro se je otkrila. Sva sreća da je Goran i dalje bio fokusiran na gošću pa nije primijetio bitku koju je u mislima vodila njegova dadilja.

- Gdje si je našao? Šta nije malo premlada da bi imala dijete? Može li se uopće brinuti o djeci? - Sonja je počela sipati pitanja. Goran se napokon probudio iz izmaglice kojom ga je na trenutak obavila ta lijepa plavuša i strogo je pogledao.

- Mira se odlično brine o djeci - odgovorio joj je namršten. - Izvoli - hladno ju je pozvao dublje u hol i pozvonio domaćici.

Odlično se brine o djeci? Odlično! Sad znam na čemu sam.

- Jasna, ovo je naša gošća Sonja, molim vas da joj pokažete njezinu sobu.

Potom se okrenuo Sonji. - Kad se smjestiš dođi u moj ured, moramo se nešto dogovoriti.

Naglo se okrenuo i dugim koracima uputio duž hodnika, no na pola puta ga je presjeklo kratko visoko cviljenje koje je odmah zamijenilo promuklo režanje. Sonja je vrisnula, a Goran se munjevito okrenuo.

- Leni! Mir! - povikao je na svog psa koji se nikad ranije nije ovako ponašao. Bio je tipični dobroćudni labrador, toliko dobroćudan da su mu se poznanici rugali kako je ona tabla na ulazu „Pazi oštar pas" najveći oksimoron koji postoji, pa Leni i „oštar pas" veća su nelogičnost i od „drvenog željeza". Leni je i dalje režao, dlaka duž kičme mu se podigla, a njuška se namreškala dok je pokazivao svoje očnjake, očiju uprtih u Sonju. Ova je i dalje vrištala.

- Leni! - Goran je zagrmio.

- Leni, mir. Dobar Leni, dobar - začuo se tihi Mirin glas. Leni ju je pogledao i sjeo, još uvijek napet i oprezan.

- Reci joj da prestane vrištati - Mira se obratila Goranu.

- Sonja, dosta! - Goran je, u svom poznatom maniru, zagrmio na Sonju. Ova scena ga je izludjela. Nije znao je li više ljut na Lenija koji se odjednom ponaša kao krvoločna zvijer ili na ovu glupaču koja svojim vrištanjem samo dolijeva ulje na vatru.

- Sonja! - još je jednom viknuo i ona je napokon, napokon zašutjela, no i dalje je mrko gledala u psa koji je opet pokazao zube.

- Reci joj da ne gleda u njega, izaziva ga - Mira se tihim glasom obratila Goranu. - Priđi joj polako, stani ispred nje i neka krene u sobu - nastavila je davati uputstva. Goran se napokon pokrenuo, napravio je kako mu je Mira rekla i lagano gurnuo Sonju prema stepenicama. No, Leni je sada još dublje zarežao. Njegov pasji mozak je zaključio da se ona opasnost koja je malo prije njega povrijedila sad približava djeci, a to nitko od ovih ljudi ne vidi. Mira je prva shvatila zašto Leni reži.