Koncern 3: Poražena 🔚

3. Još malo, dadiljo...

Kad supernova potroši gorivo za održavanje svog promjera njeni unutrašnji slojevi se sabijaju i tako nastaje crna rupa. Taj se proces zove implozija, urušavanje.

***

- Tataaaa, tataaa, ne vodi ga, bit će dobar, ne vodi ga - Una je jecala pored auta dok je Goran ubacivao Lenija na zadnji sic.

- Una, vodim ga veterinaru, vidjela si da šepa.

- Oćeš ga vratiti?

- Naravno da ću ga vratiti, šta bih drugo s njim?

Sjeo je u auto, mahnuo Miri koja je dotrčala smiriti uplakanu djevojčicu i odjurio.

- Jedan prst mu je slomljen - rekao je veterinar nakon što je pogledao rentgensku snimku.

- Što se moglo dogoditi?

- Nešto tanko a teško mu je palo na prst, ili je netko stao na njega nečim šiljatim, možda štikla - veterinar je brzo odgovorio. - Zagipsat ćemo i bit će kao nov, ne brinite. Dobro je da ste odmah došli, kasnije bi se zakompliciralo i morali bismo amputirati.

Sat vremena kasnije Goran je lagano ošamućenog Lenija iznosio iz auta, a Una je dotrčala sva zabrinuta.

- Šta mu je?

- Slomio je prst pa je dobio gips. Vidiš? - pokazao joj je zavijenu šapu.

- Zašto spava?

- Da ga manje boli. Dođi, idemo ga smjestiti u njegovu kuću, treba mu mir.

- Ja ću ga paziti.

- Ne, moraš ga pustiti da se odmori. Poslije ćete se igrati.

Spremio je Lenija, presvukao se i čekao gošću da se spusti na ručak. Kućni telefon je odzvonio već drugi put pa mu nije preostalo drugo nego da se popne i vidi zašto se ne javlja. Pokucao je na vrata gostinske sobe. Ništa. Pokucao je još jednom i kad se već počeo okretati začuo je otključavanje i kvaku kako se pomiče. Kroz odškrinuta vrata se prvo promolila gola ženska ruka, a kako su se otvarala tako se ukazivalo zavodljivo tijelo u laganoj haljinici nježne boje breskve. Sonja je polako otvorila vrata do kraja, zagledala se u Gorana, a onda mu se odjednom bacila u zagrljaj. Izabrala je trenutak kad je Mira izlazila iz svoje sobe.

- Sonja? - brzo ju je odmaknuo od sebe.

- Oprosti, ali tako se bojim - glas joj je zadrhtao.

- Čega?

- One... one zvijeri koja me je htjela pojesti.

- Leni je moj pas, nije nikakva zvijer.

- Jesi li ga... jesi li ga maknuo?

Goran je zatreptao.

- Ne, nisam ga maknuo. To je obiteljski pas koji se igra s mojom djecom...

Sonja je šokirano uvukla zrak što je zazvučalo kao prestravljeni tihi krik.

- Sa djecom? Pa ubit će djecu.

Sad mu je bilo dosta ovog glumatanja.

- ...i kojemu je netko jutros slomio prst. Imaš mi štogod reći o tome?

Prkosno je podigla glavu: - Ja? Vidjela sam tu zvijer dok je režala na mene, nisam mu se ni približila.

- Nema veze. Došao sam te pozvati na ručak, nisi se javljala na telefon.

- Oprosti, bila sam u kupaonici.

- Nema veze. Idemo! - čim je to izgovorio okrenuo se i pošao prema stepenicama.