Koncern 3: Poražena 🔚

14. Sve to zbog šopinga?

Djevojke diljem svijeta sanjaju o tome da odu u šoping u najekskluzivniju ulicu na svijetu i da se tamo susretnu sa zvijezdama o čijim životima samo čitaju po netu. Neke samo sanjaju, a neke su spremne sve i svašta učiniti da bi to i ostvarile. Bez obzira na posljedice

***

Goran mu je šutke pružio čašu s votkom, no Lev je posegnuo drugom rukom i zgrabio cijelu bocu. Pošteno je nagnuo. Bio je blijed, bio je izvan sebe, ruke su mu se tresle, bilo je to prvi put da vidi svog prijatelja potpuno izgubljenog. Razumio ga je: da on dozna o svojoj Tari samo djelić onoga što je Lev doznao o Sonji, i on bi bio izgubljen.

A još petnaest minuta ranije sjedili su u ovoj istoj sobi i strijeljali se pogledima. Lev je bio na rubu da opet skoči na Gorana, koji je pak bio bijesan zbog te lude tvrde usijane glave koja jednostavno ne prihvaća da ona djevojka nježnog izgleda nije nikakva žrtva, nego prava pravcata vještica. Dobro, nije mu baš rekao da je vještica, ipak mu je sestra, ali mu je polako i razložno ponovo ispričao što se sve događalo. Kad je vidio da mu i dalje ne vjeruje i da će se i ovaj razgovor pretvoriti u šaketanje, izvukao je isprintane papire koje mu je Tara pribavila preko svojih kanala i bacio ih pred Leva.

- Čitaj!

- I šta s tim? Kopija testamenta koje si se ilegalno dokopao.

- Čitaj do kraja. I ovaj zadnji aneks.

Lev je preko volje pogledao taj zadnji papir, spreman da ga s ostalima nabije Goranu u usta i onda ga u modricama privede pred matičara. No, nešto mu je privuklo pažnju, a kad je pročitao, podigao je potpuno drugačiji pogled. Pogled šokiranog čovjeka.

- Zašto ja nisam znao za ovo?

- To ne pitaj mene!

- Bože, bože, bože... Zašto su to napravili? Šta da ja sad radim?

Taj visoki jaki čovjek koji je u svojim rukama doslovno imao dio tokova ruske nafte i koji je time mogao drmati europskim ekonomijama slomio se zbog jednog starog testamenta i jedne plavuše za čiji je nezajažljiv karakter najviše sam bio odgovoran.

- Ja sam kriv, ja sam kriv...

- Lev – Goran mu je prišao i utješno stavio ruku na rame – moraš ju disciplinirati. I moraš ovo nekako neutralizirati, dok to ne napraviš ona se neće smiriti. Sad znaš zašto se pod svaku cijenu htjela udati.

- Oooo smirit će se, itekako će se smiriti – polako je iz njega počeo izlaziti onaj stari odlučni Lev. – Smirit ću ja nju – sad je već režao.

- Samo se pazi, prijatelju, molim te pazi se. Znam da imaš problema tamo i pomoći ću ti kako god mogu...

Lev ga je iznenađeno pogledao.

- ...osim tako da je opet primim ovdje. Ne mogu više riskirati. Ne smijem. Može doći samo s tobom.

- Razumijem. Moja sestra, moja briga. Sutra idemo.

- Ne tjeram te. Sad kad si i ti ovdje i kad sve znaš bit ćemo dobro. Razmisli, prespavaj pa odluči. Ajmo sad na ručak.

- Nisam gladan.

- Daj ne izmišljaj, toliki čovjek a nije gladan. Izlazi – Goran je odlučno stao ispred njega i čekao da ustane.

- Moram razgovarati sa Sonjom.

- Kasnije – pogurao ga je van iz radne sobe.

Ručak je bio postavljen u trpezariji. Sonja ih je već čekala nešto listajući na svom tabletu.