3. Poglavlje

672 37 8
                                    

Ustala je iz kreveta potpuno umorna. Začudila se što nitko nije lupao po njenim vratima sobe u 6 ujutro jer je to njenoj mami bila dnevna obaveza. Pogledala je sat na svom mobitelu koji je očitavao 7:00 ujutro. U kutku oka vidjela je bijelu golubicu kako sjedi na njenom prozoru.

Polako jok je prišla te otvorila prozor. Čudom golubica nije odletjela, primakla joj se kao da traži hranu.

"Hej ljepotice," Roxanne se nasmijala samoj sebi. Zvučala je potput luđakinje koja priča sa pticama i očekuje da ju razumiju. Golubica je nakrenula glavu gledajući je u oči. Imala je osjećaj da je prvi put saslušana. "-znaš, osjećam se tako glupo. Ti jesi samo ptica i ne razumiješ me, a ja sam samo usamljena djevojka koja želi biti spašena. Osjećaš li se ti nekada usamljeno?" Golubica je zagugutala rašireći svoje krilo. "A što je sa drugim?" Roxanne je lagano ispružila ruku.

Golubica se naglo odmaknuvši nije dopuštala da joj se dalje približi.

"Molim te, daj mi da ti pokušam pomoći." Roxanne je povukla svoju ruku natrag i dala ptici da sama odluči hoće li joj vjerovati ili će se prepustiti sudbini.

Golubica je pogledavši je zadnji puta zagugutala te raširivši svoja krila koliko je god mogla pokušala odletjeti. Nije uspjela poletjeti ni metar već se zaletjela o granu drveta koja je bila pokraj Roxanninog prozora. Roxanne je pogledala na to drvo i vidjela gnjezdo sa četiri jaja.

"Oh, pa ti samo tražiš hranu." Nasmješila se i posegnula za koricom kruha koja je bila na noćnom ormariću pokraj njenog kreveta. Bacila ju je pokraj drveta i zatvorila prozor, ne brinući se za golubicu. Vidjela joj je u očima da je uporna i snažna.

Pogledala je njenu lijevu ruku, sasušenu krv, ožiljke i rane. Nije htjela pretjerano razmišljati o onome što radi. Nije to bilo za pažnju, ne nikako. To je bilo za olakšanje, kao njena dnevna doza droge. Ne možeš bez toga inače će ti se svijet urušiti.

Namoćila je rućnik i prvo obrisala mrlje sa poda, bacila ga je u koš za prljavu odjeću u svojoj sobi. Nije se brinula da će ga mama naći jer ionako ona pere sav veš.

Dovukla se do kupaonice i pustila toplu vodu da curi dok se ne zagrije. Znala je da će biti bolno prati rane kao i uvijek, na to se valjda nikada neće naviknuti. Tresla se dok je stavljala šampon na ruke. Brojala je do tri i brzo počela prati rane koje su pekle do bola. Nije izdržala dugo kada je sve isprala što je brže mogla osjećajući olakšanje kada se alkohol isprao.

Ogrnuta u ručnik vratila se u sobu i obukla sve kao i obično; crna majca dugih rukava, crne traperice i narukvice.

Spustila se sa gornjega kata i ušla u dnevnu sobu koja je zaudarala po dimu. Njena mama još je uvijek spavala na kauču, pokraj nje boca votke i osam boca pive.

Roxanne je uzdahnula i pokupila sve boce te bacila ih u smeće. Opuške iz kuhinje papirom je skupljala pokušavajući prenjeti što manje toga jakog mirisa na sebe. Pogledala je mamu zadnji put prije nego li je uzela svoju gitaru iz sobe i izašla kroz vrata ovoga puta.

* * *

Sjela je na stepenice velike zgrade iz koje su izlazili razni poslovni ljudi. Izvadila je gitaru iz crnog kofera, namjestila žice razmišljajući međuvremenom što će danas pjevati.

Pogledala je ljude oko sebe ocjećajući nervozu i tremu. Udahnula je duboko i izabrala savršenu pjesmu koja ju je uvijek smirivala.

" My secrets are burning a hole through my heart

And my bones catch a fever

When it cuts you up this deep

It's hard to find a way to breathe

Spašena || Niall Horan [Croatian]Where stories live. Discover now