Uz jaku glavobolju i sunce koje joj ravno tuce u oči Roxannina majka Barbara podigla je glavu kada je čula tihe korake kako se šuljaju niz stepenice. Pokušavajući se sjetiti događaja koji su se dogodili dan prije nije niti shvatila kada joj se Roxanne približila.
"Zašto to radiš? Uništila si mi život mama. Nemoj ga činit jos težim."
I dalje zatvorenih očiju Barbara je osjetila nježne prstiće na svome obrazu kako je miluju i odmah ju je podsjetilo da njenu malenu Roxy sa plavim kovrčama, te velikim nevinim plavim očima.
Šetajuci parkom pokraj jezera i vrba, četverogodišnja Roxanne i Barbara provodile su svoje uobičajene svakodnevne sate. Malena Roxy postavljala je toliko pitanja o svijetu, zašto je toliko velik, a ona tako malena.
"Mama, mama! A što je to ljubav?" Roxy je dotrčala do raširene deke na velikoj livadi gdje je njena mama čitala.
Barbara je spustivši svoje naočale za čitanje, primila svoj mali svijet u krilo. Nježno ju je zaljuljala te pokušala objasniti što je razumljivije mogla; naravno koliko razumno to može biti maloj djevojčici.
"Ljubav ti je zlato moje, kada ja tebe primim ovako u krilo. Isprepletem svoje prste sa tvojim," uzevši njene male prstiće izmđu svojih poljubila ju je nježno o malu glavicu "poljubim te kao što sam sad. I šapućem ti u uho nježne riječi dok se ti smješkaš i zoves me mama. Pravu ljubav ćeš osjetiti kada postaneš majka male prelijepe, pametne glavice."
Iz njenog sjećanja vratio ju je udarac ulaznih vrata. Napokon je otvorila oči i pogledala oko sebe. Sjetivši se svega što se dogodilo došlo joj je na plakanje. Ali umjesto toga podigla se sa kauča na kojemu je zaspala. Uzela je nedovršenu bocu pive u ruke i popila je do kraja sve dok nisu ostale samo kapljice.
Penjući se stepenicama kako bi došla do kupaonice, par puta se spotaknula i pala. Ali radije je padala na koljena, nego spustila ruke da se prazna boca pive nebi slomila. Činilo se vječnostima dok se nije napokon dovukla do kupaonice .
Napunila je kadu toplom vodom, izvadila staru kutiju cigareta koje je skrivala za crne dane. Iako je svaki njen dan crn i taman sa nepoznatim sjenama oko nje koji stalno nešto žele. Polako privikavajući se na temperaturu vode zapalila prvu cigaretu tog jutra za kojom slijedi još mnogo.
* * *
Dok se njena mama topila u vlastitoj tuzi i samoći, Roxanne je smješkajući se šetala parkom sa Niallom koji je nosio njenu gitaru na leđima umjesto nje. Slušala je sa pozornošću kako joj je pričao o svojoj obitelji iz Irske, te kako je dospjeo u ovaj prilično mali gradić.
"Imam starijeg brata koji me naravno, kao i sva braća zezao. Pravi pakao kad mi je jednom stavio zmiju u krevet kad sam spavao; naravno da nije bila otrovna al ispreplela mi se oko noge. Nije bio bas tužan kad sam mu rekao da se selim, ionako nismo živjeli zajedno. On je već oženjen i na putu dolazi mali klinjo kojeg ću vec znam voljeti najviše na svijetu." Oči su mu se zasjajile, i to nije bilo zbog sunca koje je odustao od sakrivanja iza oblaka. Bilo je to zbog činjenice da će postati ujak za manje od tri mjeseca. "A ti? Imaš li braće ili sestre?"
"Pa zapravo ne, dok sam još bila u maminom trbuhu imala sam sestru blizanku. Trebalo nas je biti dvije, ali ja sam joj sjela na glavu a ona se zapetljala o svoju vrpcu. Što da kažem? Bila sam loša sestra još dok se nisam ni rodila." Roxanne je bila posve iskrena. "Ali imala sam najbolju prijateljicu koja je imala mlađu sestru, pa kao da i imam malu seku. Ona je jednostavno cijeli moj svijet iako je ne viđam tako cesto."
ESTÁS LEYENDO
Spašena || Niall Horan [Croatian]
FanficOslobodite me, oslobodite ove muke. Uzmite nož, uzmite nešto oštro što će mi prerezati žile. Uzmite mi krv, meni ionako nije važna, prolite ju. Uzmite mi pluća, ne želim disati, jer svakim dahom sebi štetim. Uzmite mi srce, jer ono ne kuca za mene...